Postavljam stolicu da kitim bor
dva puta viši od mene,
nižem lampice,
vješam ukrase,
s njima i uspomene.
Kristalna suzica,
staklena kuglica
nose djedov lik u sebi,
davno ih dade mi
uz glasan poljubac:
- Moj mali darak tebi! -
Drveni konjić lagan k'o perce,
sanjke od zlatnog lima,
anđelčić s harfom,
anđelčić s trubom...,
u njima i prabake ima.
Vadim iz kutija stvarčice drage
pet generacija stare:
orašara, zvonce, veselog dimnjačara,
crvene gljivice, češljugare...
Nešto me toplo u srce dirne,
zahvaća sjećanja vir
dok stavljam na granu sićušna slova:
nada, radost, ljubav i mir.
Kad se okupe svi,
kuća ispuni smijehom
i brigama trag se briše,
u svjetlu s bora,
u priči nas svih
bit će i oni kojih nema više.
(Zagreb, 20. prosinca 2016.)
srijeda, 21. prosinca 2016.
petak, 16. prosinca 2016.
DA IMAM TORBU MARY POPPINS
Moj je vječni problem - torba,
s njom se uvijek vodi borba.
Gdje je ključ od našeg stana?
Opet na dnu, ispod kišobrana!
Imam sto i jednu brigu,
sad ne mogu nać' ni knjigu!
Gdje je novac? A užina?
Tražim: pojela je družina
nekog nevidljivog soja.
Skroz sumnjiva je torba moja,
njen sadržaj - mutna stvar,
vjeruj, unutra je mađioničar!
Nešto spremiš uredno u nju,
a za tren - to više nije tu!
Da bar imam ono Mary Poppins čudo,
divno koliko i ludo,
sav bi dućan u nju stao!
Dućan?! Avion lako bi ulijetao!
Dupkom puna "međik beg"
k'o Djeda Mrazov osmeropreg.
Sve bi u tu torbu stalo
i još bi mi bilo malo!
Al' vadila bih k'o od šale
stvari velike i male,
u sekundi, nek' svak' gleda,
bez kopanja i nereda!
Da imam torbu Mary Poppins bar...
(Zagreb, 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- Mary Poppins - lik neobične dadilje iz istoimenog američkog filma (1964.)
- soj - vrsta
- mađioničar - čarobnjak, iluzionist
- Magic bag (engl.- međik beg) - čarobna torba
- dupkom pun - prepun, krcat, pun do krajnjih granica
s njom se uvijek vodi borba.
Gdje je ključ od našeg stana?
Opet na dnu, ispod kišobrana!
Imam sto i jednu brigu,
sad ne mogu nać' ni knjigu!
Gdje je novac? A užina?
Tražim: pojela je družina
nekog nevidljivog soja.
Skroz sumnjiva je torba moja,
njen sadržaj - mutna stvar,
vjeruj, unutra je mađioničar!
Nešto spremiš uredno u nju,
a za tren - to više nije tu!
Da bar imam ono Mary Poppins čudo,
divno koliko i ludo,
sav bi dućan u nju stao!
Dućan?! Avion lako bi ulijetao!
Dupkom puna "međik beg"
k'o Djeda Mrazov osmeropreg.
Sve bi u tu torbu stalo
i još bi mi bilo malo!
Al' vadila bih k'o od šale
stvari velike i male,
u sekundi, nek' svak' gleda,
bez kopanja i nereda!
Da imam torbu Mary Poppins bar...
(Zagreb, 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- Mary Poppins - lik neobične dadilje iz istoimenog američkog filma (1964.)
- soj - vrsta
- mađioničar - čarobnjak, iluzionist
- Magic bag (engl.- međik beg) - čarobna torba
- dupkom pun - prepun, krcat, pun do krajnjih granica
subota, 10. prosinca 2016.
ZIMSKO JUTRO
Smrznuto drveće bijele pružilo ruke
u nebo sleđeno, sivo,
kad nosić bojažljivo promoli sunce
kao da je nešto učinilo krivo.
Tad prsne narančasti žar iznad kuća,
jutro odjednom posta živo.
Veselo zapleše dim u visinu
i nebo zaboravi da je sivo.
(Zagreb, 10.12.2016.)
u nebo sleđeno, sivo,
kad nosić bojažljivo promoli sunce
kao da je nešto učinilo krivo.
Tad prsne narančasti žar iznad kuća,
jutro odjednom posta živo.
Veselo zapleše dim u visinu
i nebo zaboravi da je sivo.
(Zagreb, 10.12.2016.)
četvrtak, 8. prosinca 2016.
O ANĐELIMA
Noa bi o anđelima htio znati dosta:
pomažu li oni prijeći preko krnjeg mosta?
Jesu li oni cure ili dečki
i zašto sve što rade - rade poskrivečki?
Dok sjede gore čupkaju li s oblaka komadiće,
od nebeske pjene peku sljezove kolačiće?
Što jedu? Vole li anđeli lubenice?
Ako nose dugu kosu, tko im plete pletenice?
Mogu li letjeti kad im kiša smoči krilo
ili žive iznad oblaka gdje kiše nikad nije bilo?
Kad im spadnu papučice
silaze li na zemlju kradomice?
Ako im aureole stoje u zraku
kako znaju čija je koja u mraku?
Jesu li anđeli stalno mali,
idu li u školu ili su oduvijek sve znali?
Je li istina da svako dijete svog anđela ima,
ako ne, kako jedan stigne pomoći svima?
O, još bi on svašta o njima htio znati,
ali mu nitko ne zna prave odgovore dati!
(Zagreb, prosinac 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- aureola - zlatni vijenac, svetokrug; sjajni krug oko glave ili cijele svetačke pojave (lika)
pomažu li oni prijeći preko krnjeg mosta?
Jesu li oni cure ili dečki
i zašto sve što rade - rade poskrivečki?
Dok sjede gore čupkaju li s oblaka komadiće,
od nebeske pjene peku sljezove kolačiće?
Što jedu? Vole li anđeli lubenice?
Ako nose dugu kosu, tko im plete pletenice?
Mogu li letjeti kad im kiša smoči krilo
ili žive iznad oblaka gdje kiše nikad nije bilo?
Kad im spadnu papučice
silaze li na zemlju kradomice?
Ako im aureole stoje u zraku
kako znaju čija je koja u mraku?
Jesu li anđeli stalno mali,
idu li u školu ili su oduvijek sve znali?
Je li istina da svako dijete svog anđela ima,
ako ne, kako jedan stigne pomoći svima?
O, još bi on svašta o njima htio znati,
ali mu nitko ne zna prave odgovore dati!
(Zagreb, prosinac 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- aureola - zlatni vijenac, svetokrug; sjajni krug oko glave ili cijele svetačke pojave (lika)
utorak, 6. prosinca 2016.
ROGATA ZIMA
Napala me ljuta Zima.
I nosić mi sige ima.
Ukočila sve mi prste
Zima oštrozube vrste.
Brrr, trese mi kostima,
bocka tijelo k'o ostima.
Ne pomažu rukavice,
topla jakna, šal, čizmice...
Plava šljiva moj je nos,
palce štipa kao da sam bos!
Sanjke moje, doviđenja,
do daljnjega plan se mijenja.
Od sanjkanja više ništa,
kući, pravac do ognjišta!
Lagano se ugrijati,
uz vatricu zakunjati.
Šalica maminog čaja
bit' će spas od Zimskog zmaja.
Volim snijeg, al' ova Zima
baš rogatu glavu ima.
(Zagreb, prosinac 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- osti - ribarski trozub(ac), oruđe dugog drvenog drška s metalnim šiljcima na vrhu
I nosić mi sige ima.
Ukočila sve mi prste
Zima oštrozube vrste.
Brrr, trese mi kostima,
bocka tijelo k'o ostima.
Ne pomažu rukavice,
topla jakna, šal, čizmice...
Plava šljiva moj je nos,
palce štipa kao da sam bos!
Sanjke moje, doviđenja,
do daljnjega plan se mijenja.
Od sanjkanja više ništa,
kući, pravac do ognjišta!
Lagano se ugrijati,
uz vatricu zakunjati.
Šalica maminog čaja
bit' će spas od Zimskog zmaja.
Volim snijeg, al' ova Zima
baš rogatu glavu ima.
(Zagreb, prosinac 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- osti - ribarski trozub(ac), oruđe dugog drvenog drška s metalnim šiljcima na vrhu
četvrtak, 10. studenoga 2016.
PADA SNIJEG
Mirišem zimu.
Jedna..., dvije... pa tri
zalepršaju u zraku,
pogledam uvis,
a u mraku,
s tamna neba na usnule krovove
sve brže se spuštaju
bijele pahulje.
Na rašireni dlan,
na razbuđene trepavice,
na obraze tople
ledene zvjezdice.
S visine,
iz carstva tišine
na grad, na selo,
na brda i doline...
U osami noći
kroz ograde, uz kuće
zima se uvuče.
(Zagreb, 10. studenog 2016.)
Jedna..., dvije... pa tri
zalepršaju u zraku,
pogledam uvis,
a u mraku,
s tamna neba na usnule krovove
sve brže se spuštaju
bijele pahulje.
Na rašireni dlan,
na razbuđene trepavice,
na obraze tople
ledene zvjezdice.
S visine,
iz carstva tišine
na grad, na selo,
na brda i doline...
U osami noći
kroz ograde, uz kuće
zima se uvuče.
(Zagreb, 10. studenog 2016.)
srijeda, 26. listopada 2016.
ČARAPICA BJEGUNICA
Mali Arian je imao par tamnosivih čarapica s likom Miniona. Čarapice su sličile jedna drugoj kao jaje jajetu, ali jedna čarapica iz tog para bila je drugačija na svoj način. Svojeglava, nestašna i pustolovna. Bježala je. Nestajala. Samo tako, dok si pucnuo prstima. Uvijek jedna te ista, ona .... lijeva. (Hm..., postoje li lijeva i desna čarapa?! Svejedno, stalno je bježala ona ista. Zvat ćemo je Bjegunica.)
Mama je jednom obje čarapice s gomilom ostalog rublja strpala u stroj za pranje i uključila ga. Vidjelo se lijepo kroz prozirna vratašca kako se čarapice vrte, čas polako, čas u ludom krugu s drugim komadima odjeće. Kad je sve bilo gotovo, mama je izvadila rublje u košaru.
- Gdje je druga čarapica? - pitala je, sve prevrnula, sve pretražila, ali čarapice nigdje. Rublje se prostrlo i posušilo uz žalosno obješenu samo jednu polovicu tamnosivog para na stalku za sušenje. Gdje je samo nestala odbjegla čarapica? Da je nije pojelo kakvo tajanstveno čudovište iz mračne utrobe stroja? Mislite da tako nešto ne postoji? Kamo onda nestaju tolike čarape na svijetu?!
Kad je Arianov tata gurnuo ruku u džep svojih sivih hlača, (a baš je bio na kavi s prijateljima) iz džepa je izvukao malu Bjegunicu. Uvukla se u džep hlača dok su se zajedno prale u stroju.
- To ti je rezerva? - našalili su se s tatom njegovi prijatelji.
- Nosiš li parnjaka u drugom džepu? -
Tako je njezin prvi bijeg malu čarapicu doveo u kafić, ali ju je tata savjesno donio natrag i predao mami. Mama je isto tako savjesno Bjegunicu poslala na novo pranje (tko zna gdje se sve povlačila!). Čarapica je s novom turom prljavog rublja ponovo ušla u svoj vrtuljak. Ovaj put bez svoje sestrice, druga polovica tamnosivog para čekala ju je u ladici Arianovog ormarića. Nakon pranja čarapice opet nije bilo!
- Nemoj me zezati!!! - povikala je mama gurnuvši nos u bubanj. Ništa!
Majstor koji je mijenjao gumu na vratima stroja mjesec dana kasnije, iščeprkao ju je odnekud iz unutrašnjosti. Mama je rekla da uporniju bjegunicu nije vidjela.
Kaznili su je još jednom dozom pranja, ali čini se da je čarapica svaki ulazak u stroj za pranje rublja smatrala novom prilikom za bijeg. Stalno je tražila načine da se negdje uvuče i tu pritaji. Valjda je uživala kad su je tražili, tko će znati. Ovaj se put uvukla u rukav košulje i nije ispala niti dok se rublje sušilo. Završila je u košari s odjećom spremnom za peglanje. Kad je mama izvlačila tatinu košulju da je ispegla, čarapica savijena u klupko padne na pod i otkotrlja se pod komodu blagovaone. Brzo je shvatila da joj u mraku ispod komode neće biti zabavno. Prošao bi koji kućni pauk, ali u žurbi jer oni uvijek žure plesti mreže pa se nije imala s kim družiti. Kad je mama usisavala prašinu u prostoriji.... sssssrk... zločesti usisivač jednim je kratkim gutljajem progutao malu čarapicu skrivenu ispod komode. Vjerojatno bi završila u vrećici s otpadom da se, za osvetu zločestom usisivaču, mala čarapica nije uspjela zaglaviti u njegovoj cijevi. Tu je bilo još mračnije nego pod komodom i skroz zagušljivo. Usisivač se zakašljao, pocrvenio mu je gumbić i prestao je raditi. Onda je tata otvorio jadnika, počistio mu filter i ispuhao cijev odakle je kao metak izletjela odbjegla čarapica. Prali su je po tko zna koji put, ali sada ručno.
- Što je sigurno, sigurno je - rekla je mama. Konačno se Bjegunica našla u ladici sa svojom sestricom pa su imale što brbljati do trenutka kad su ih stavili tamo gdje su obje voljele biti - na Arianove nožice.
Arianu je često bilo vruće, a kad bi mu bilo vruće prvo je skidao čarape. Onda bi njima odigrao košarku. Savio bi čarapicu u malu loptu i ubacivao je u sobni koš. To je Bjegunica jedva dočekala. Na nožicama je voljela biti, sa sestricom je obožavala pričati, ali čim bi bila skinuta, polakomila bi se za bijegom. Kad je došao red na nju, prošla je kroz koš i bacila se u kutiju s igračkama. Tražili je, tražili pa odustali. Našli su samo onu smirenu čarapicu. A u kutiji je Bjegunica upoznala hrpu lego-kockica, još više od hrpe autića raznih boja i figuricu (kakvo iznenađenje!) s istim likom kakav je čarapica nosila na sebi. I ovaj se Minion često gubio. Nije namjerno bježao, samo se gubio, možda zato što Arian u početku nije baš pospremao svoje stvari, a za to Minion nije bio kriv. Kad je Arian dobio svoju, "samo njegovu sobu", toliko je uživao u njoj da je uživao i pospremajući je. Odjednom je otkrio da sad sve lako i brzo pronalazi. Osim male čarapice koja se sakrila u kutiji s igračkama.
Mama ju je snimila drugo jutro. Prije nego je par po stoti put poslala na pranje, mudra se mama dosjetila; uzela je mrežastu vrećicu i sve Arianove prljave čarapice u parovima potrpala u nju. Sve su poslije pranja ostale na broju. Mama je odnijela pobjedu! A i Bjegunica se valjda konačno smirila. Vidjela je kako izgleda jedan kafić, samovala je u unutrašnjosti stroja čitavih mjesec dana, iskusila je kako se teško diše u cijevi jednog usisivača, nauživala se mraka ispod jedne komode.... sasvim dovoljno za jednu malu čarapicu! Ili se umorila od bježanja ili je na kraju shvatila da je i soba ovog malog dječaka dovoljno zanimljiv svijet za nju. Da su tu njezina sestrica-prijateljica, njezina ladica, njezin dječak. Više ga nije napuštala sve dok je njegova nožica nije prerasla. Onda su je u paru dali drugom, manjem dječaku.
Nije mi poznato je li i njemu bježala. Mislim da nije.
(Zagreb, listopad 2016.)
Mama je jednom obje čarapice s gomilom ostalog rublja strpala u stroj za pranje i uključila ga. Vidjelo se lijepo kroz prozirna vratašca kako se čarapice vrte, čas polako, čas u ludom krugu s drugim komadima odjeće. Kad je sve bilo gotovo, mama je izvadila rublje u košaru.
- Gdje je druga čarapica? - pitala je, sve prevrnula, sve pretražila, ali čarapice nigdje. Rublje se prostrlo i posušilo uz žalosno obješenu samo jednu polovicu tamnosivog para na stalku za sušenje. Gdje je samo nestala odbjegla čarapica? Da je nije pojelo kakvo tajanstveno čudovište iz mračne utrobe stroja? Mislite da tako nešto ne postoji? Kamo onda nestaju tolike čarape na svijetu?!
Kad je Arianov tata gurnuo ruku u džep svojih sivih hlača, (a baš je bio na kavi s prijateljima) iz džepa je izvukao malu Bjegunicu. Uvukla se u džep hlača dok su se zajedno prale u stroju.
- To ti je rezerva? - našalili su se s tatom njegovi prijatelji.
- Nosiš li parnjaka u drugom džepu? -
Tako je njezin prvi bijeg malu čarapicu doveo u kafić, ali ju je tata savjesno donio natrag i predao mami. Mama je isto tako savjesno Bjegunicu poslala na novo pranje (tko zna gdje se sve povlačila!). Čarapica je s novom turom prljavog rublja ponovo ušla u svoj vrtuljak. Ovaj put bez svoje sestrice, druga polovica tamnosivog para čekala ju je u ladici Arianovog ormarića. Nakon pranja čarapice opet nije bilo!
- Nemoj me zezati!!! - povikala je mama gurnuvši nos u bubanj. Ništa!
Majstor koji je mijenjao gumu na vratima stroja mjesec dana kasnije, iščeprkao ju je odnekud iz unutrašnjosti. Mama je rekla da uporniju bjegunicu nije vidjela.
Kaznili su je još jednom dozom pranja, ali čini se da je čarapica svaki ulazak u stroj za pranje rublja smatrala novom prilikom za bijeg. Stalno je tražila načine da se negdje uvuče i tu pritaji. Valjda je uživala kad su je tražili, tko će znati. Ovaj se put uvukla u rukav košulje i nije ispala niti dok se rublje sušilo. Završila je u košari s odjećom spremnom za peglanje. Kad je mama izvlačila tatinu košulju da je ispegla, čarapica savijena u klupko padne na pod i otkotrlja se pod komodu blagovaone. Brzo je shvatila da joj u mraku ispod komode neće biti zabavno. Prošao bi koji kućni pauk, ali u žurbi jer oni uvijek žure plesti mreže pa se nije imala s kim družiti. Kad je mama usisavala prašinu u prostoriji.... sssssrk... zločesti usisivač jednim je kratkim gutljajem progutao malu čarapicu skrivenu ispod komode. Vjerojatno bi završila u vrećici s otpadom da se, za osvetu zločestom usisivaču, mala čarapica nije uspjela zaglaviti u njegovoj cijevi. Tu je bilo još mračnije nego pod komodom i skroz zagušljivo. Usisivač se zakašljao, pocrvenio mu je gumbić i prestao je raditi. Onda je tata otvorio jadnika, počistio mu filter i ispuhao cijev odakle je kao metak izletjela odbjegla čarapica. Prali su je po tko zna koji put, ali sada ručno.
- Što je sigurno, sigurno je - rekla je mama. Konačno se Bjegunica našla u ladici sa svojom sestricom pa su imale što brbljati do trenutka kad su ih stavili tamo gdje su obje voljele biti - na Arianove nožice.
Arianu je često bilo vruće, a kad bi mu bilo vruće prvo je skidao čarape. Onda bi njima odigrao košarku. Savio bi čarapicu u malu loptu i ubacivao je u sobni koš. To je Bjegunica jedva dočekala. Na nožicama je voljela biti, sa sestricom je obožavala pričati, ali čim bi bila skinuta, polakomila bi se za bijegom. Kad je došao red na nju, prošla je kroz koš i bacila se u kutiju s igračkama. Tražili je, tražili pa odustali. Našli su samo onu smirenu čarapicu. A u kutiji je Bjegunica upoznala hrpu lego-kockica, još više od hrpe autića raznih boja i figuricu (kakvo iznenađenje!) s istim likom kakav je čarapica nosila na sebi. I ovaj se Minion često gubio. Nije namjerno bježao, samo se gubio, možda zato što Arian u početku nije baš pospremao svoje stvari, a za to Minion nije bio kriv. Kad je Arian dobio svoju, "samo njegovu sobu", toliko je uživao u njoj da je uživao i pospremajući je. Odjednom je otkrio da sad sve lako i brzo pronalazi. Osim male čarapice koja se sakrila u kutiji s igračkama.
Mama ju je snimila drugo jutro. Prije nego je par po stoti put poslala na pranje, mudra se mama dosjetila; uzela je mrežastu vrećicu i sve Arianove prljave čarapice u parovima potrpala u nju. Sve su poslije pranja ostale na broju. Mama je odnijela pobjedu! A i Bjegunica se valjda konačno smirila. Vidjela je kako izgleda jedan kafić, samovala je u unutrašnjosti stroja čitavih mjesec dana, iskusila je kako se teško diše u cijevi jednog usisivača, nauživala se mraka ispod jedne komode.... sasvim dovoljno za jednu malu čarapicu! Ili se umorila od bježanja ili je na kraju shvatila da je i soba ovog malog dječaka dovoljno zanimljiv svijet za nju. Da su tu njezina sestrica-prijateljica, njezina ladica, njezin dječak. Više ga nije napuštala sve dok je njegova nožica nije prerasla. Onda su je u paru dali drugom, manjem dječaku.
Nije mi poznato je li i njemu bježala. Mislim da nije.
(Zagreb, listopad 2016.)
utorak, 11. listopada 2016.
RUJANKA I VJETAR
Rujanka, jesenska vila,
toplu kapu je stavila.
U jesenskom kaputiću
mete lišće po putiću.
Maše metlom lijevo-desno,
a vjetar je gleda bijesno:
- Draga, kvariš mi posao,
tri dana sam nosao
to lišće po putu,
slažem stazu žutu. -
- Kakva šteta - reče vila.
- A ja sam baš zamislila
tepih lišća crvenog
bijelim špinama prepletenog. -
- Zamisao još je bolja:
od hrasta do onog polja
skupa složit ćemo šaren sag
da jeseni se vidi trag.
Jer je takva slika njena,
cijela jesen je šarena! -
- Samo vjetre puši manje,
jesenske su kape tanje.
Ni kaputić me ne grije,
smanji doživljaj, hladno mi je! -
(Zagreb, 08. listopada 2016.)
toplu kapu je stavila.
U jesenskom kaputiću
mete lišće po putiću.
Maše metlom lijevo-desno,
a vjetar je gleda bijesno:
- Draga, kvariš mi posao,
tri dana sam nosao
to lišće po putu,
slažem stazu žutu. -
- Kakva šteta - reče vila.
- A ja sam baš zamislila
tepih lišća crvenog
bijelim špinama prepletenog. -
- Zamisao još je bolja:
od hrasta do onog polja
skupa složit ćemo šaren sag
da jeseni se vidi trag.
Jer je takva slika njena,
cijela jesen je šarena! -
- Samo vjetre puši manje,
jesenske su kape tanje.
Ni kaputić me ne grije,
smanji doživljaj, hladno mi je! -
(Zagreb, 08. listopada 2016.)
petak, 7. listopada 2016.
ARKI I TARA SPREMAJU SE ZA ZIMU
Pođimo u kuhinjicu
pripremati nam zimnicu!
Jabučice peri, važi,
guli, kuhaj, kompot slaži,
papričice u teglice,
bundevice u pećnice,
sve sjemenke na sušenje,
feferončiće na bušenje
niz končiće
k'o zvončiće...
Melji, peci,
sretno reci:
- Tim će zimi fino biti
trbuščiće napuniti,
sokom, džemom, marmeladom
ustašca si zasladiti! -
(Zagreb, 06. listopada 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- Arki - Arian od milja
pripremati nam zimnicu!
Jabučice peri, važi,
guli, kuhaj, kompot slaži,
papričice u teglice,
bundevice u pećnice,
sve sjemenke na sušenje,
feferončiće na bušenje
niz končiće
k'o zvončiće...
Melji, peci,
sretno reci:
- Tim će zimi fino biti
trbuščiće napuniti,
sokom, džemom, marmeladom
ustašca si zasladiti! -
(Zagreb, 06. listopada 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- Arki - Arian od milja
utorak, 4. listopada 2016.
KAO ČIČAK
Jedan čas je vragoljanka
mirna, kao skamenjena,
drugi put i trči sa mnom,
kud ja - tu i noga njena.
Sad je naprijed, sad otraga,
u stopu me uvijek prati,
al' nikako da je takvu
ruka konačno uhvati.
Jednom igra se i skupi,
a drugi put se ispruži;
iako sam dječak malen
po njoj ponekad sam - duži.
Nos promoli kad je svjetlo,
u mrklom je mraku nema,
pritaji se, ni ne šušne,
mislim da si tad' odrijema.
Prilijepljena k'o flasterčić
za petu, poput pijavice.
Da škarama režeš ne bi
riješio se privjesnice.
Ipak, što su svemiru planeti,
što je morskom valu pjena,
to je meni moja pratnja,
moja mala čičak-sjena!
( Zagreb, 4.listopada 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- pijavica - kolutićavac, parazit krvopija koji živi u vodi i vlažnom okolišu
- čičak - biljka s velikim listovima i bodljikavim cvjetnim glavicama, obično grimizno- ljubičaste boje, koje zbog svojih bodljika lako prijanjaju za odjeću i razne predmete
mirna, kao skamenjena,
drugi put i trči sa mnom,
kud ja - tu i noga njena.
Sad je naprijed, sad otraga,
u stopu me uvijek prati,
al' nikako da je takvu
ruka konačno uhvati.
Jednom igra se i skupi,
a drugi put se ispruži;
iako sam dječak malen
po njoj ponekad sam - duži.
Nos promoli kad je svjetlo,
u mrklom je mraku nema,
pritaji se, ni ne šušne,
mislim da si tad' odrijema.
Prilijepljena k'o flasterčić
za petu, poput pijavice.
Da škarama režeš ne bi
riješio se privjesnice.
Ipak, što su svemiru planeti,
što je morskom valu pjena,
to je meni moja pratnja,
moja mala čičak-sjena!
( Zagreb, 4.listopada 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- pijavica - kolutićavac, parazit krvopija koji živi u vodi i vlažnom okolišu
- čičak - biljka s velikim listovima i bodljikavim cvjetnim glavicama, obično grimizno- ljubičaste boje, koje zbog svojih bodljika lako prijanjaju za odjeću i razne predmete
petak, 30. rujna 2016.
SJEĆANJE NA BAKU
Voljela je bijele ruže,
hortenzije plave,
kraj ulaza i sad rastu
krupne cvjetne glave.
Ono staro stepenište
na nju me podsjeća,
s teglama od terakote
punim sitnog cvijeća.
Zajedno smo tu skupljale
suhe ruže što bi pale.
Miris cimeta i klinčića
svako Badnje veče,
na adventskom vjenčiću
zapaljene svijeće.
Njene klupe u dvorištu;
jednog ljetnog dana
listale smo neku knjigu
ispod suncobrana.
A knjiga je ova krila
čudna putovanja.
Rekla mi je tad': - Sanjari!
Bogat čovjek sanja! -
I sanjale smo skupa
daleke zemlje s klupa.
Taj niz sličica u meni
ni danas ne blijedi,
tople oči boje čokolade,
svaki pramen sijedi...
Sve slike kad smo putovale
u zemlje koje smo sanjale.
I da još tisuće ruža
iz vrta uvene,
uvijek pamtiti ću ruke
darežljive njene.
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- terakota - pečena lončarska glina, najčešće crvenkaste boje, odnosno skupni naziv za predmete izrađene od nje poput kiparskih uradaka (od terakote se izrađuju i razne posude za cvijeće, crijep...)
hortenzije plave,
kraj ulaza i sad rastu
krupne cvjetne glave.
Ono staro stepenište
na nju me podsjeća,
s teglama od terakote
punim sitnog cvijeća.
Zajedno smo tu skupljale
suhe ruže što bi pale.
Miris cimeta i klinčića
svako Badnje veče,
na adventskom vjenčiću
zapaljene svijeće.
Njene klupe u dvorištu;
jednog ljetnog dana
listale smo neku knjigu
ispod suncobrana.
A knjiga je ova krila
čudna putovanja.
Rekla mi je tad': - Sanjari!
Bogat čovjek sanja! -
I sanjale smo skupa
daleke zemlje s klupa.
Taj niz sličica u meni
ni danas ne blijedi,
tople oči boje čokolade,
svaki pramen sijedi...
Sve slike kad smo putovale
u zemlje koje smo sanjale.
I da još tisuće ruža
iz vrta uvene,
uvijek pamtiti ću ruke
darežljive njene.
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- terakota - pečena lončarska glina, najčešće crvenkaste boje, odnosno skupni naziv za predmete izrađene od nje poput kiparskih uradaka (od terakote se izrađuju i razne posude za cvijeće, crijep...)
četvrtak, 29. rujna 2016.
JEDAN JE OBLAK DONIO JESEN
Jučer mi se jutro nasmije,
kroz zlaćanu prašinu otkrije:
moj vrt još ponegdje cvjeta,
čula sam tiho pjevušenje ljeta.
I dva su se oblaka-ovčice,
vesele, bijele loptice,
jučer kotrljala nebeskom livadom,
a nad cijelim je gradom
kucao blistav sunčev sat.
Danas se prišuljao kao tat
jedan oblak siv, sav rastresen
progutao krovove, donio jesen
u kapima kiše
i pjesma ljeta čula se sve tiše
dok je šum kiše
posve ne izbriše.
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- tat - purgerskim rječnikom: lopov, kradljivac
kroz zlaćanu prašinu otkrije:
moj vrt još ponegdje cvjeta,
čula sam tiho pjevušenje ljeta.
I dva su se oblaka-ovčice,
vesele, bijele loptice,
jučer kotrljala nebeskom livadom,
a nad cijelim je gradom
kucao blistav sunčev sat.
Danas se prišuljao kao tat
jedan oblak siv, sav rastresen
progutao krovove, donio jesen
u kapima kiše
i pjesma ljeta čula se sve tiše
dok je šum kiše
posve ne izbriše.
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- tat - purgerskim rječnikom: lopov, kradljivac
subota, 24. rujna 2016.
ŽELJA
Trebala bih rame diva
da mogu na njega leći,
da mogu u par minuta
udaljenost veću prijeći.
Željela bih krilo ptice
da me nosi dragom tati,
moj tata daleko radi,
teško čekam da se vrati.
(Zagreb, rujan 2016.)
da mogu na njega leći,
da mogu u par minuta
udaljenost veću prijeći.
Željela bih krilo ptice
da me nosi dragom tati,
moj tata daleko radi,
teško čekam da se vrati.
(Zagreb, rujan 2016.)
petak, 23. rujna 2016.
TARINA ČAJANKA ZA MACE
Spremam čajanku za mace:
brzi Trčko, Šiba gipka
najviše od svega vole
kad serviram čaj od šipka.
Za Plašljivicu čaj od nane
(već iz kuta plaho viri!).
Plašljivica sveg' se boji,
nju plaše čak i leptiri.
Moj Bundaš, mačić proždrljivac,
ni za stolić neće sjesti
ako uz šalicu čaja
ne ponudim kekse jesti.
Samo Tragač neće doći,
keks ne jede, čaj ne pije,
sabotira nam druženje,
za čajanku macan nije.
Cijele dane je u lovu,
tvrdim da je lovac strašan:
pticu, miša..., bakin ručak
(i u krađi nenadmašan!).
Nakon čaja - na igrice,
nabavila sam novi set.
Molim goste - ne kasniti,
k'o Englezi - svi u pet!
(Zagreb, 23.rujna 2016.)
brzi Trčko, Šiba gipka
najviše od svega vole
kad serviram čaj od šipka.
Za Plašljivicu čaj od nane
(već iz kuta plaho viri!).
Plašljivica sveg' se boji,
nju plaše čak i leptiri.
Moj Bundaš, mačić proždrljivac,
ni za stolić neće sjesti
ako uz šalicu čaja
ne ponudim kekse jesti.
Samo Tragač neće doći,
keks ne jede, čaj ne pije,
sabotira nam druženje,
za čajanku macan nije.
Cijele dane je u lovu,
tvrdim da je lovac strašan:
pticu, miša..., bakin ručak
(i u krađi nenadmašan!).
Nakon čaja - na igrice,
nabavila sam novi set.
Molim goste - ne kasniti,
k'o Englezi - svi u pet!
(Zagreb, 23.rujna 2016.)
srijeda, 21. rujna 2016.
ZA DORU
Dojurio kišni oblak,
ostanak mu sunce krati:
- Idi dalje svojim putem,
ne mršti se, ne inati!
Ne guraj se ispred mene,
ne sijevaj k'o oko tigra,
ovdje kiše neće biti,
u polju se Dora igra!
Ležala je cijelo vrijeme,
bolesna je dugo bila,
darujmo je smiješkom neba,
konačno je ozdravila! -
Kapne oblak, ali suzom,
raznježi se, ćud si smiri.
Gleda dolje, a u polju
s Dorom smiju se leptiri.
(Zagreb, 21. rujna 2016.)
ostanak mu sunce krati:
- Idi dalje svojim putem,
ne mršti se, ne inati!
Ne guraj se ispred mene,
ne sijevaj k'o oko tigra,
ovdje kiše neće biti,
u polju se Dora igra!
Ležala je cijelo vrijeme,
bolesna je dugo bila,
darujmo je smiješkom neba,
konačno je ozdravila! -
Kapne oblak, ali suzom,
raznježi se, ćud si smiri.
Gleda dolje, a u polju
s Dorom smiju se leptiri.
(Zagreb, 21. rujna 2016.)
petak, 16. rujna 2016.
GDJE SU NESTALE KRIJESNICE
Današnji tisak je donio vijest:
"Nakon što su Krijesnice već uložile protest
gradonačelniku Grada
zbog silnih parada
LED svjetala,
njihova je populacija pala
na postotke niske.
Konzultirale su savjetnike si bliske
pa ustanovile:
previše rasvjetnih tijela blješti u zraku,
a one vole život u mraku.
Još se potužile zbog jakih neonskih reklama
na ulicama.
I sve im to, kažu, razbija slogu
jer više komunicirati ne mogu.
Kratak izvještaj stiže sa sazvane presice:
iz Grada odlaze Ivanjske krijesnice!
- Sa žaljenjem provodimo u djelo:
cijeli naš narod ide na selo!
I neka nam građani u zlo ne broje:
sa sobom nosimo fenjere svoje. -
Gradska uprava prekasno izda važan dekret,
već su svjetlašca zelena otišla u svijet!"
A kuda, a kamo? - sad se pitaju svi.
Gdje su nestale Krijesnice,
možda znaš ti?
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- LED - svijetleća dioda (cijev)
- populacija - pučanstvo
- konzultacija - savjetovanje
- presica (slang - engl. - sleng) u neformalnom stilu govora - konferencija za tisak
- dekret - naredba, odluka
"Nakon što su Krijesnice već uložile protest
gradonačelniku Grada
zbog silnih parada
LED svjetala,
njihova je populacija pala
na postotke niske.
Konzultirale su savjetnike si bliske
pa ustanovile:
previše rasvjetnih tijela blješti u zraku,
a one vole život u mraku.
Još se potužile zbog jakih neonskih reklama
na ulicama.
I sve im to, kažu, razbija slogu
jer više komunicirati ne mogu.
Kratak izvještaj stiže sa sazvane presice:
iz Grada odlaze Ivanjske krijesnice!
- Sa žaljenjem provodimo u djelo:
cijeli naš narod ide na selo!
I neka nam građani u zlo ne broje:
sa sobom nosimo fenjere svoje. -
Gradska uprava prekasno izda važan dekret,
već su svjetlašca zelena otišla u svijet!"
A kuda, a kamo? - sad se pitaju svi.
Gdje su nestale Krijesnice,
možda znaš ti?
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- LED - svijetleća dioda (cijev)
- populacija - pučanstvo
- konzultacija - savjetovanje
- presica (slang - engl. - sleng) u neformalnom stilu govora - konferencija za tisak
- dekret - naredba, odluka
četvrtak, 15. rujna 2016.
MALI TJEŠITELJ
Ružan dan je mojoj mami
zasjenio lice,
brige, brige, samo brige
otežale joj trepavice.
Dižem ljestve sve do neba
da ti mjesec skinem;
nemoj, mama, biti tužna,
i ja onda brinem.
Izvući ću ti dragulj-zvijezdu
što u vodi blista
da se tvojem licu vrati
ona radost čista.
Donijet ću ti smijeh u čaši
i kolačić mira...,
sve..., još vjetru ću šapnuti
da ti nježno svira.
Ne trebaš mi dati mjesec,
zvijezde što tu stoje,
moj mjesec i moje zvijezde -
ti si, zlato moje!
I ne brini, moj anđele,
kad se mama brine;
tvoj zagrljaj čini, dijete,
da joj tuga mine.
( Zagreb, 15.rujna 2016. )
zasjenio lice,
brige, brige, samo brige
otežale joj trepavice.
Dižem ljestve sve do neba
da ti mjesec skinem;
nemoj, mama, biti tužna,
i ja onda brinem.
Izvući ću ti dragulj-zvijezdu
što u vodi blista
da se tvojem licu vrati
ona radost čista.
Donijet ću ti smijeh u čaši
i kolačić mira...,
sve..., još vjetru ću šapnuti
da ti nježno svira.
Ne trebaš mi dati mjesec,
zvijezde što tu stoje,
moj mjesec i moje zvijezde -
ti si, zlato moje!
I ne brini, moj anđele,
kad se mama brine;
tvoj zagrljaj čini, dijete,
da joj tuga mine.
( Zagreb, 15.rujna 2016. )
utorak, 30. kolovoza 2016.
BITI ZALJUBLJEN
Biti zaljubljen nije lako,
a koliko zaljubljen i kako
može se biti ovako:
do ušiju,
do neba,
zaljubljen do bola,
turbo zaljubljen poput mladog vola,
zaljubljen kao školarac,
zaljubljen kao magarac,
zaljubljen poput tetrijeba,
zaljubljen poput tinejdžera,
može se biti zatelebana budala
koja, ako je ranije nešto znala,
sad je sa stabla pameti pala
pa postala smotana kao sajla,
počne se lickati kao frajla,
crvenjeti kao paprika roga,
nasrtati poput nosoroga
i (po mojoj baki) zna narasti do streha
kad se zacopa do špicpleha.
( Zagreb, 29.08.2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- frajla - purgerskim rječnikom - gospođica
- špicplehovi - (germanizam) metalne pločice u obliku polumjeseca koje su postolari nekada pribijali na vrhove kožnih potplata i potpetice cipela da duže traju.
- zacopati se - purgerskim rječnikom - zaljubiti se
a koliko zaljubljen i kako
može se biti ovako:
do ušiju,
do neba,
zaljubljen do bola,
turbo zaljubljen poput mladog vola,
zaljubljen kao školarac,
zaljubljen kao magarac,
zaljubljen poput tetrijeba,
zaljubljen poput tinejdžera,
može se biti zatelebana budala
koja, ako je ranije nešto znala,
sad je sa stabla pameti pala
pa postala smotana kao sajla,
počne se lickati kao frajla,
crvenjeti kao paprika roga,
nasrtati poput nosoroga
i (po mojoj baki) zna narasti do streha
kad se zacopa do špicpleha.
( Zagreb, 29.08.2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- frajla - purgerskim rječnikom - gospođica
- špicplehovi - (germanizam) metalne pločice u obliku polumjeseca koje su postolari nekada pribijali na vrhove kožnih potplata i potpetice cipela da duže traju.
- zacopati se - purgerskim rječnikom - zaljubiti se
petak, 5. kolovoza 2016.
OPASAN SUSRET
Jedna maca, dvije ptice
gledaju se netremice.
U mace su gladne oči:
kako obje da zaskoči?
U ptičica srca dobra:
nije maca ljuta kobra.
Kad bi samo jadne znale -
ni s macama nema šale!
(Zagreb, kolovoz 2016.)
gledaju se netremice.
U mace su gladne oči:
kako obje da zaskoči?
U ptičica srca dobra:
nije maca ljuta kobra.
Kad bi samo jadne znale -
ni s macama nema šale!
(Zagreb, kolovoz 2016.)
POVRATAK
Šćućurilo se Dijete u meni
na dnu srca,
odavno,
kao promrzla ptica
i zaspalo.
Zgusnula se Bezbrižnost
u cvatovima rogoza,
utonula u zelenu mahovinu dvorišta,
zamrla u tragovima lovaca,
gurnuta strujama života
u neka strana mora.
I sad se probudila.
Uspravila uz visoke hrastove,
izronila iz dubina šutljivih voda,
iskočila iz žutih perunika uz obalu,
ispala iz mladih gnijezda,
narasla,
prerasla srce,
oslobodila se...
Kako je lijepo,
kako je divno opet biti Dijete!
(Zagreb, 2015.)
na dnu srca,
odavno,
kao promrzla ptica
i zaspalo.
Zgusnula se Bezbrižnost
u cvatovima rogoza,
utonula u zelenu mahovinu dvorišta,
zamrla u tragovima lovaca,
gurnuta strujama života
u neka strana mora.
I sad se probudila.
Uspravila uz visoke hrastove,
izronila iz dubina šutljivih voda,
iskočila iz žutih perunika uz obalu,
ispala iz mladih gnijezda,
narasla,
prerasla srce,
oslobodila se...
Kako je lijepo,
kako je divno opet biti Dijete!
(Zagreb, 2015.)
ŠTO NOA ZNA O STRUJI
Što Noa o struji zna?
Da je jaaako opasna!
Kad dan prođe i vrijeme je kasnije,
da ti očima bude sve jasnije,
upališ ovaj tu prekidač (ne, taj je krivi!)
e, tu, vidiš, struja živi.
I još struja živi u autu koji ide,
kad stane onda svi vide
da tu nema više struje,
a dosta je skupa kad se kupuje.
Za auto je jednostavno moraš kupiti,
a tata kaže da će te taj sport
dobro po džepu lupiti.
Zašto to tata zove sportom
i zašto kaže da struju plaćaš masno,
to Noi, vidiš, nije jasno!
(Zagreb, 2015.)
Da je jaaako opasna!
Kad dan prođe i vrijeme je kasnije,
da ti očima bude sve jasnije,
upališ ovaj tu prekidač (ne, taj je krivi!)
e, tu, vidiš, struja živi.
I još struja živi u autu koji ide,
kad stane onda svi vide
da tu nema više struje,
a dosta je skupa kad se kupuje.
Za auto je jednostavno moraš kupiti,
a tata kaže da će te taj sport
dobro po džepu lupiti.
Zašto to tata zove sportom
i zašto kaže da struju plaćaš masno,
to Noi, vidiš, nije jasno!
(Zagreb, 2015.)
NOA O VENTILATORU I JOŠ KOJEČEMU
Noa, što je ventilator?
Ventilator je ludi puhač zraka.
U tom je kvaka:
držiš ga kod kuće
da hladan zrak tjera zrakove vruće.
Za ljeto ga kupuju ljudi,
a tatu od njega boli glava da poludi.
Tata kaže da pola toga što se kupuje
rade u Kini,
ali ja mislim da su ga napravili...
možda... tamo gdje žive pingvini!!'
Mislim da su pingvinima
snjegovići susjedi -
i oni žive tamo gdje se sve ledi.
Južni pol, tako se zove njihov grad.
Zašto onda na kutiji ventilatora
"Zagreb" piše sad?!!
A kako se, Noa, ledene lizalice prave?
Moja ih mama radi iz glave,
kaže - ne treba ona recept za to!
Samo ne znam kako od leda u glavi
nije joj zlo!
A ja - čim popijem hladan sok
padam u temperaturni šok.
Mama mi onda toplomjer nudi.
Ne bi li više pomogao
ventilator ludi?!!
(Zagreb, 2016.)
Ventilator je ludi puhač zraka.
U tom je kvaka:
držiš ga kod kuće
da hladan zrak tjera zrakove vruće.
Za ljeto ga kupuju ljudi,
a tatu od njega boli glava da poludi.
Tata kaže da pola toga što se kupuje
rade u Kini,
ali ja mislim da su ga napravili...
možda... tamo gdje žive pingvini!!'
Mislim da su pingvinima
snjegovići susjedi -
i oni žive tamo gdje se sve ledi.
Južni pol, tako se zove njihov grad.
Zašto onda na kutiji ventilatora
"Zagreb" piše sad?!!
A kako se, Noa, ledene lizalice prave?
Moja ih mama radi iz glave,
kaže - ne treba ona recept za to!
Samo ne znam kako od leda u glavi
nije joj zlo!
A ja - čim popijem hladan sok
padam u temperaturni šok.
Mama mi onda toplomjer nudi.
Ne bi li više pomogao
ventilator ludi?!!
(Zagreb, 2016.)
utorak, 12. srpnja 2016.
KAD NOA POMAŽE
Vuče Noa poljevaču:
- Tebi, mama, pomagat ću! -
Zalijevati cvijeće stane
i okupa kotrljane,
ljubičaste i žute pakujce
i bumbare radozujce,
okupa terasu cijelu
i ležaljku na terasi bijelu
i macu i psa zalije,
što sve zalijao nije!
I Sekina strada glava
i mamina vesta plava,
zalije i rupu krtu
i tatu što drijema u vrtu.
(Zagreb, lipanj 2015.)
Riječi koje možda niste znali:
- kotrljani i pakujci - vrste cvijeća
- Tebi, mama, pomagat ću! -
Zalijevati cvijeće stane
i okupa kotrljane,
ljubičaste i žute pakujce
i bumbare radozujce,
okupa terasu cijelu
i ležaljku na terasi bijelu
i macu i psa zalije,
što sve zalijao nije!
I Sekina strada glava
i mamina vesta plava,
zalije i rupu krtu
i tatu što drijema u vrtu.
(Zagreb, lipanj 2015.)
Riječi koje možda niste znali:
- kotrljani i pakujci - vrste cvijeća
srijeda, 6. srpnja 2016.
MACI JE VRUĆE
Oblačiću, prijatelju
što mi mašeš s neba,
barem kratko sakrij sunce
jer mi hlada treba.
U krznu mi dosta vruće,
njuškica mi suha,
na vrućini, prijatelju,
prže mi se uha!
Šapice ću ispružiti
u hlad među cvijeće,
tu me sunce, oblačiću,
dohvatiti neće!
(Zagreb, 06. srpnja 2016.)
što mi mašeš s neba,
barem kratko sakrij sunce
jer mi hlada treba.
U krznu mi dosta vruće,
njuškica mi suha,
na vrućini, prijatelju,
prže mi se uha!
Šapice ću ispružiti
u hlad među cvijeće,
tu me sunce, oblačiću,
dohvatiti neće!
(Zagreb, 06. srpnja 2016.)
četvrtak, 30. lipnja 2016.
ZLATNA PJESMA
Netko skida niti s neba,
Svarožić se pita:
- Tko uzima zlato sunca? -,
ali šute žita.
Talasa se zlatno klasje,
dah Ljeta u njemu:
zlato nebom, zlato poljem,
zlato sja u svemu.
Zlatovezom Ljeto veze,
svu ravnicu resi:
- Za moj vez još niti treba,
Svarožiću, gdje si?
Pokloni mi kalem zlata
da se vez dovrši! -
Svarožić šeširom maše,
zlato zrakom prši...
(Zagreb, lipanj 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- Svarožić - prema mitologiji starih Slavena u kojoj je cijeli panteon bogova još pomalo nepoznanica jer nema pisane ostavštine najranijeg razdoblja, a povijesni izvori govore da je svako slavensko pleme štovalo svoje bogove, smatra se da je Svarožić jedan od dva sina boga Svaroga (od "svar" = bistro, jasno i od sufiksa -og što označava mjesto). On je dijete neba i čuvar vatre svog oca, mladi bog sunca, ognja i zadružnog ognjišta, bog dobročinitelj i zaštitnik života. Prikazuje se kao mladić s klobukom (šeširom) protiv žege na glavi, s rogom obilja u desnoj ruci i mačem o lijevom boku.
- zlatovez - dekorativna tehnika ručnog rada pri kojoj se radi zlatnim koncem, izvorno slavonsko obilježje
- kalem - (drveni) valjčić za namatanje konca (pređe)
Svarožić se pita:
- Tko uzima zlato sunca? -,
ali šute žita.
Talasa se zlatno klasje,
dah Ljeta u njemu:
zlato nebom, zlato poljem,
zlato sja u svemu.
Zlatovezom Ljeto veze,
svu ravnicu resi:
- Za moj vez još niti treba,
Svarožiću, gdje si?
Pokloni mi kalem zlata
da se vez dovrši! -
Svarožić šeširom maše,
zlato zrakom prši...
(Zagreb, lipanj 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- Svarožić - prema mitologiji starih Slavena u kojoj je cijeli panteon bogova još pomalo nepoznanica jer nema pisane ostavštine najranijeg razdoblja, a povijesni izvori govore da je svako slavensko pleme štovalo svoje bogove, smatra se da je Svarožić jedan od dva sina boga Svaroga (od "svar" = bistro, jasno i od sufiksa -og što označava mjesto). On je dijete neba i čuvar vatre svog oca, mladi bog sunca, ognja i zadružnog ognjišta, bog dobročinitelj i zaštitnik života. Prikazuje se kao mladić s klobukom (šeširom) protiv žege na glavi, s rogom obilja u desnoj ruci i mačem o lijevom boku.
- zlatovez - dekorativna tehnika ručnog rada pri kojoj se radi zlatnim koncem, izvorno slavonsko obilježje
- kalem - (drveni) valjčić za namatanje konca (pređe)
srijeda, 22. lipnja 2016.
BAKO, NISMO JELI
Baš je silna naša baka
jer čim se dotakne kvaka
na vratima njene kuće,
već na pragu nam guguče:
-Lijepi moji mali ptići,
moje štrudlice i žgančići!
Jeste l' gladni, jeste l' jeli?-
-Da, gladni smo!-
-Što bi htjeli?-
A u njenom frižideru
svega je na pravu mjeru:
srčan komad mirišljavog sira,
za svakog po mjerica kefira,
dva prutića kobasica
pašteta od srdelica,
glava kelja,
glava zelja,
još salata puterica,
zdjela šljiva bistrica,
svežanj hrskavih rotkvica,
grašak juhica s puno noklica,
a na najvišoj polici
prave društvo čokoladnoj rolici
čizkejk* - da te boli glava
i bakina orah-sir baklava...
Odmah nam tanjure vadi:
- Peri ruke pa se sladi! -
Stavlja na stol komad mirišljavog sira,
za svakog po mjericu kefira,
grašak juhicu s puno noklica,
malo hrskavih rotkvica
i slasnu kobasicu
i salatu putericu
i paštetu od srdela
i još neka tamo jela...,
nesta rolice sa police
i čizkejka i baklave,
puni trbusi, bezvoljne glave!
Još je čudi naše stanje:
-Kakvo je sad to ležanje?!-
Baš je silna naša baka,
(a takva je, mislim, svaka)
kad kažemo: -Nismo jeli! -
ona odmah se veseli!
( Zagreb, lipanj 2016. )
* čizkejk (cheesecake - eng.) - torta od sira
jer čim se dotakne kvaka
na vratima njene kuće,
već na pragu nam guguče:
-Lijepi moji mali ptići,
moje štrudlice i žgančići!
Jeste l' gladni, jeste l' jeli?-
-Da, gladni smo!-
-Što bi htjeli?-
A u njenom frižideru
svega je na pravu mjeru:
srčan komad mirišljavog sira,
za svakog po mjerica kefira,
dva prutića kobasica
pašteta od srdelica,
glava kelja,
glava zelja,
još salata puterica,
zdjela šljiva bistrica,
svežanj hrskavih rotkvica,
grašak juhica s puno noklica,
a na najvišoj polici
prave društvo čokoladnoj rolici
čizkejk* - da te boli glava
i bakina orah-sir baklava...
Odmah nam tanjure vadi:
- Peri ruke pa se sladi! -
Stavlja na stol komad mirišljavog sira,
za svakog po mjericu kefira,
grašak juhicu s puno noklica,
malo hrskavih rotkvica
i slasnu kobasicu
i salatu putericu
i paštetu od srdela
i još neka tamo jela...,
nesta rolice sa police
i čizkejka i baklave,
puni trbusi, bezvoljne glave!
Još je čudi naše stanje:
-Kakvo je sad to ležanje?!-
Baš je silna naša baka,
(a takva je, mislim, svaka)
kad kažemo: -Nismo jeli! -
ona odmah se veseli!
( Zagreb, lipanj 2016. )
* čizkejk (cheesecake - eng.) - torta od sira
četvrtak, 16. lipnja 2016.
KAD TATA KUPUJE
Kad tata u kupnju ide sam
uzalud mama popis slaže.
- Slijedit će opet, kao do sad,
slap pitanja - mama kaže.
Zamalo zvoni mobitel:
- Vrhnje slatko, što to znači?
Čuj, ovdje ima vrsta sto,
to "slatko" ja ne mogu naći.-
Objašnjava mama i čudi se:
- Pitaš za jednostavne stvari.-
Tata će britko s druge strane:
- Nisu svi nabavljači kuhari. -
- Što znači "želatina listići"?
Kao da kupujem celofan!
Svašta! To se u kolač stavlja?
Sto novih čuda svaki dan!
Šnicli,* piše "tanko narezati",
zar mesar radi samo za mene?
U redu čeka ih trideset,
još k tome neke nervozne žene!
Rajčice - male il' velike?
A voće? Trešnje su sumnjive sve!
Banane il' su zelene, tvrde
il' prezrele što su već pjegave.
"Kupiti stakleni vrč za sok."
Gdje je suđe? (Konačno nalazim).
Ovdje sve zvecka čim dotaknem,
k'o slon u staklani se snalazim.-
Na dnu popisa - jedne čarape
("pazi na broj, veličina tri").
- Prevrćem već desetu kutiju,
zar trojku kupuju svi?! -
A kad nešto nađe od prve
tata se prsi: - Jesam u sridu!* -
Postoji li tečaj za tate
koji sami u kupnju idu?
Ipak, da ne bude zabune,
moj tata je nabavljač pravi.
Komentira? Takav mu je stil,
al' na kraju sve super obavi!
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- šnicli (germanizam) - odresci mesa
- "u sridu" - u Sinjskoj alci, hrvatskoj viteškoj igri, to je najviše bodovan pogodak u sredinu alke
uzalud mama popis slaže.
- Slijedit će opet, kao do sad,
slap pitanja - mama kaže.
Zamalo zvoni mobitel:
- Vrhnje slatko, što to znači?
Čuj, ovdje ima vrsta sto,
to "slatko" ja ne mogu naći.-
Objašnjava mama i čudi se:
- Pitaš za jednostavne stvari.-
Tata će britko s druge strane:
- Nisu svi nabavljači kuhari. -
- Što znači "želatina listići"?
Kao da kupujem celofan!
Svašta! To se u kolač stavlja?
Sto novih čuda svaki dan!
Šnicli,* piše "tanko narezati",
zar mesar radi samo za mene?
U redu čeka ih trideset,
još k tome neke nervozne žene!
Rajčice - male il' velike?
A voće? Trešnje su sumnjive sve!
Banane il' su zelene, tvrde
il' prezrele što su već pjegave.
"Kupiti stakleni vrč za sok."
Gdje je suđe? (Konačno nalazim).
Ovdje sve zvecka čim dotaknem,
k'o slon u staklani se snalazim.-
Na dnu popisa - jedne čarape
("pazi na broj, veličina tri").
- Prevrćem već desetu kutiju,
zar trojku kupuju svi?! -
A kad nešto nađe od prve
tata se prsi: - Jesam u sridu!* -
Postoji li tečaj za tate
koji sami u kupnju idu?
Ipak, da ne bude zabune,
moj tata je nabavljač pravi.
Komentira? Takav mu je stil,
al' na kraju sve super obavi!
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- šnicli (germanizam) - odresci mesa
- "u sridu" - u Sinjskoj alci, hrvatskoj viteškoj igri, to je najviše bodovan pogodak u sredinu alke
utorak, 14. lipnja 2016.
MOJA BAKA PIŠE PJESME
Pitali su moju baku
kako piše pjesme,
rekla im je: - Kako? Ne znam,
kaplju mi iz česme!
Izlaze iz lišća, grmlja,
krovova i trava,
niz planine i s visine,
s neba svijetloplava. -
Dok pere suđe zna u vodu
pasti koji stih
na šalice i žličice,
nedovršen i tih.
Drhtav, zbunjen pluta vodom,
klizi s tanjurića,
skriva se u bijeloj pjeni,
usred mjehurića.
Baka brzo ruke briše
jer stih rado bježi,
olovčicu, papir traži
da ga zabilježi.
Iz vode, iz zraka, zvuka,
iz kuhinjskih para,
riječi, riječi stalno teku
i pjesma se stvara.
-Uspjele su? - pitali je.
- Ne znam - reče baka.
- Što je uspjeh, a što nije?!
Draga mi je svaka! -
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- česma (turcizam) - izgrađen ili izdubljen prostor u koji prirodno ili dovodom dotječe voda, a zatim otječe kroz ugrađenu cijev.
kako piše pjesme,
rekla im je: - Kako? Ne znam,
kaplju mi iz česme!
Izlaze iz lišća, grmlja,
krovova i trava,
niz planine i s visine,
s neba svijetloplava. -
Dok pere suđe zna u vodu
pasti koji stih
na šalice i žličice,
nedovršen i tih.
Drhtav, zbunjen pluta vodom,
klizi s tanjurića,
skriva se u bijeloj pjeni,
usred mjehurića.
Baka brzo ruke briše
jer stih rado bježi,
olovčicu, papir traži
da ga zabilježi.
Iz vode, iz zraka, zvuka,
iz kuhinjskih para,
riječi, riječi stalno teku
i pjesma se stvara.
-Uspjele su? - pitali je.
- Ne znam - reče baka.
- Što je uspjeh, a što nije?!
Draga mi je svaka! -
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- česma (turcizam) - izgrađen ili izdubljen prostor u koji prirodno ili dovodom dotječe voda, a zatim otječe kroz ugrađenu cijev.
ponedjeljak, 13. lipnja 2016.
ZARAZNA FJAKA
Na vrelini južnog sunca
rastapa se grad.
Sporo teče ova cesta,
pospan čak i hlad.
Ovčar Riki noge vuče,
žega izaziva,
što je jezik isplazio
vrućina je kriva.
Zgodna pudla iz ulice
poziva ga k sebi.
- Idi s mirom! - misli Riki,
flertovao sad ne bi.
- Vode, vode, dosta mi je! -
Radi đir po gradu,
jedva stiže do dvorišta,
traži mir u hladu.
Lijevi kapak malo diže,
odmah ga zatvara,
bijela maca pored prošla,
njega ne zamara.
Slow motion, ma to je život!
Dozirano radiš,
tu i tamo baciš oko,
i lijepo se hladiš.
Nije ovo od lijenosti
nego je od klime...
Na ležaljku liježe gazda,
brkat stari Šime.
Leži Riki, leži Šime:
da se jedan maka,
ugoda ih slatka veže,
ubila ih fjaka...
(Zagreb, 13. lipnja 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- flert - udvaranje, očijukanje
- đir - obilazak, šetnja, krug po gradu, ali ima i drugih značenja
- fjaka - riječ s više različitih značenja, ovdje označava nevoljkost, tromost, ono stanje kad nemamo volje ni za što, opušteni smo, ne želimo raditi ništa, pospani smo, ravnodušni, ugađamo si...
Kažu: to je način života u Dalmaciji.
- "da se jedan maka" - da se jedan pomaknuo
- Slow motion (engl.) - "spori hod", kretanje bez žurbe, polako
rastapa se grad.
Sporo teče ova cesta,
pospan čak i hlad.
Ovčar Riki noge vuče,
žega izaziva,
što je jezik isplazio
vrućina je kriva.
Zgodna pudla iz ulice
poziva ga k sebi.
- Idi s mirom! - misli Riki,
flertovao sad ne bi.
- Vode, vode, dosta mi je! -
Radi đir po gradu,
jedva stiže do dvorišta,
traži mir u hladu.
Lijevi kapak malo diže,
odmah ga zatvara,
bijela maca pored prošla,
njega ne zamara.
Slow motion, ma to je život!
Dozirano radiš,
tu i tamo baciš oko,
i lijepo se hladiš.
Nije ovo od lijenosti
nego je od klime...
Na ležaljku liježe gazda,
brkat stari Šime.
Leži Riki, leži Šime:
da se jedan maka,
ugoda ih slatka veže,
ubila ih fjaka...
(Zagreb, 13. lipnja 2016.)
Riječi koje možda niste znali:
- flert - udvaranje, očijukanje
- đir - obilazak, šetnja, krug po gradu, ali ima i drugih značenja
- fjaka - riječ s više različitih značenja, ovdje označava nevoljkost, tromost, ono stanje kad nemamo volje ni za što, opušteni smo, ne želimo raditi ništa, pospani smo, ravnodušni, ugađamo si...
Kažu: to je način života u Dalmaciji.
- "da se jedan maka" - da se jedan pomaknuo
- Slow motion (engl.) - "spori hod", kretanje bez žurbe, polako
petak, 10. lipnja 2016.
KAKO SE RODIO MASLAČAK
Noć polako blijedit' stala,
sad će sunca tračak...
Zvjezdice na ples pozvao
jedan bijel' oblačak.
Prije nego se raziđu
kolo vodit' stanu,
u ludoj vrtnji sapleli se
o jablanovu granu.
Rasule se zvjezdice,
raspao oblačak,
na tom mjestu rodio
maleni maslačak.
Od zvijezda zlatnih bio je
u travi zlatno-žut,
od oblačka potom bijel
i spreman za svoj put.
Zvjezdice ga posule,
ispunio oblačak,
laganiji od perca bje
loptasti maslačak.
Kad vidiš da zrakom leti
ova lopta meka
to beskraj je neba zove,
netko tamo čeka!
( Zagreb, lipanj 2016. )
sad će sunca tračak...
Zvjezdice na ples pozvao
jedan bijel' oblačak.
Prije nego se raziđu
kolo vodit' stanu,
u ludoj vrtnji sapleli se
o jablanovu granu.
Rasule se zvjezdice,
raspao oblačak,
na tom mjestu rodio
maleni maslačak.
Od zvijezda zlatnih bio je
u travi zlatno-žut,
od oblačka potom bijel
i spreman za svoj put.
Zvjezdice ga posule,
ispunio oblačak,
laganiji od perca bje
loptasti maslačak.
Kad vidiš da zrakom leti
ova lopta meka
to beskraj je neba zove,
netko tamo čeka!
( Zagreb, lipanj 2016. )
SVIJET RUŽA
Sanjam svijet u koji sva srca stanu,
čuvan kao malo vode na dlanu.
U mom svijetu granice ne postoje
i svi su stjegovi iste boje,
boje prijateljstva, boje mira,
ni jedna vojska tu ne defilira
sem vojske srca.
Svako k'o jedno kuca
i svaka se ruka na davanje pruža.
Kažeš: -Tvoj svijet je svijet ruža,
to ne postoji! -
Kažem: - Postoji.
I san se broji
jer ovaj se san obistiniti može
ako jedno po jedno sva srca se slože.-
Kažeš: - To je nemoguće!
Svako srce za sebe tuče. -
Kažem: - Jednom... znat će što je istina cijela,
da svako od njih dio istog je tijela! -
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- stijeg - izvorni hrvatski naziv za zastavu, a označuje i motku (koplje) na koju je ona pričvršćena
- defile - svečani vojni mimohod
čuvan kao malo vode na dlanu.
U mom svijetu granice ne postoje
i svi su stjegovi iste boje,
boje prijateljstva, boje mira,
ni jedna vojska tu ne defilira
sem vojske srca.
Svako k'o jedno kuca
i svaka se ruka na davanje pruža.
Kažeš: -Tvoj svijet je svijet ruža,
to ne postoji! -
Kažem: - Postoji.
I san se broji
jer ovaj se san obistiniti može
ako jedno po jedno sva srca se slože.-
Kažeš: - To je nemoguće!
Svako srce za sebe tuče. -
Kažem: - Jednom... znat će što je istina cijela,
da svako od njih dio istog je tijela! -
( Zagreb, lipanj 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- stijeg - izvorni hrvatski naziv za zastavu, a označuje i motku (koplje) na koju je ona pričvršćena
- defile - svečani vojni mimohod
subota, 4. lipnja 2016.
ŽALAC KAPITALAC
Jedna osa
navrh nosa,
bježi, bježi napasnice!
Jedna osa,
noga bosa,
a gdje su mi tenisice?!
Jedan žalac
u moj palac,
jao, jao kako boli!
Jedan žalac
kapitalac,
crveni se prst moj goli.
Jednu krpu,
leda hrpu,
hladan oblog, mama, stavi.
Jednu krpu,
leda hrpu,
neću više bos po travi!
( Zagreb, 04.lipnja 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- kapitalac - snažna životinja "trofejnih" rogova (npr. jelen), ali ovdje je riječ u prenesenom značenju: kakvog nigdje nema, vrlo velik...
navrh nosa,
bježi, bježi napasnice!
Jedna osa,
noga bosa,
a gdje su mi tenisice?!
Jedan žalac
u moj palac,
jao, jao kako boli!
Jedan žalac
kapitalac,
crveni se prst moj goli.
Jednu krpu,
leda hrpu,
hladan oblog, mama, stavi.
Jednu krpu,
leda hrpu,
neću više bos po travi!
( Zagreb, 04.lipnja 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- kapitalac - snažna životinja "trofejnih" rogova (npr. jelen), ali ovdje je riječ u prenesenom značenju: kakvog nigdje nema, vrlo velik...
ponedjeljak, 9. svibnja 2016.
SMOTANA PALAČINKA
Vješto pečem palačinke,
al' gle jedne, baš fakinke,
stalno bježi iz tavice.
Kamo ćeš, tvrdoglavice?!
Tako mi kokošjih jaja,
smotana si ti do kraja!
Okreni se, gospođice,
čekaju te marelice.
Ja je bacim do plafona,
a odozgo viče ona:
- Neću džem od marelice!-
Ponudim joj od brusnice.
Padne tad' na tavu dolje
i nešto će bolje volje:
- Može punjenje od jagoda
s kuglicom sladoleda?
Nisam ja od prostih jela;
ili to ili Nutella!
I savij me u roladu,
odoh ja na promenadu! -
Što ću drugo? Da ne lažem,
ja je bogato namažem
i smotam je u roladu,
al' ne ode na promenadu,
uz šalicu toplog čaja
dobit će je mala Kaja.
- Izgleda super (veli klinka)
tvoja smotana palačinka! -
( Zagreb, svibanj 2016. )
(U ovoj se pjesmici igramo s riječi "smotana". Što znači "smotati" i "biti smotana"?)
al' gle jedne, baš fakinke,
stalno bježi iz tavice.
Kamo ćeš, tvrdoglavice?!
Tako mi kokošjih jaja,
smotana si ti do kraja!
Okreni se, gospođice,
čekaju te marelice.
Ja je bacim do plafona,
a odozgo viče ona:
- Neću džem od marelice!-
Ponudim joj od brusnice.
Padne tad' na tavu dolje
i nešto će bolje volje:
- Može punjenje od jagoda
s kuglicom sladoleda?
Nisam ja od prostih jela;
ili to ili Nutella!
I savij me u roladu,
odoh ja na promenadu! -
Što ću drugo? Da ne lažem,
ja je bogato namažem
i smotam je u roladu,
al' ne ode na promenadu,
uz šalicu toplog čaja
dobit će je mala Kaja.
- Izgleda super (veli klinka)
tvoja smotana palačinka! -
( Zagreb, svibanj 2016. )
(U ovoj se pjesmici igramo s riječi "smotana". Što znači "smotati" i "biti smotana"?)
petak, 6. svibnja 2016.
KAKAV JE TO BIO DAN
Prošao mi rođendan,
kakav je to bio dan!
Nasmijan, sav radostan,
zbog prijatelja razigran,
sladak sav od šarenih kolača,
iskričav kad smo se igrali skrivača,
od konfeta ljubičast,
od balona ružičast,
na torti bubamare-srećice
i četiri gorjele svjećice.
Najljepši rođendan na svijetu!
Sutra već u svijeću puhala bih petu!
Sad mi se spava jako, jako...
Mogu li i sutra slaviti tako?
(Zagreb, svibanj 2016.)
kakav je to bio dan!
Nasmijan, sav radostan,
zbog prijatelja razigran,
sladak sav od šarenih kolača,
iskričav kad smo se igrali skrivača,
od konfeta ljubičast,
od balona ružičast,
na torti bubamare-srećice
i četiri gorjele svjećice.
Najljepši rođendan na svijetu!
Sutra već u svijeću puhala bih petu!
Sad mi se spava jako, jako...
Mogu li i sutra slaviti tako?
(Zagreb, svibanj 2016.)
subota, 30. travnja 2016.
KAPI MOG DJETINJSTVA
Od trešanja naušnice,
poljskog cvijeća ogrlice,
dugi nokti od latica,
blagi okus kiselica,
skrivanje sred visokih trava
da ne vidi se ni glava
kad te mama zove kući.
Kesteni u jesen vrući
koje pekli smo predveče,
noć što uz priče mirno teče.
Čokolade Braco, Seka
i staklena boca mlijeka,
ljuljačka na starom boru,
naše igre na izvoru;
bistra voda, rajski kutak,
vidiš svaki njen oblutak...
Voda koja nikada ne hlapi -
to su djetinjstva mog kapi.
Sjajne iskrice pod pepelom,
u svakoj - moj je rodni dom.
( Zagreb, travanj 2016. )
poljskog cvijeća ogrlice,
dugi nokti od latica,
blagi okus kiselica,
skrivanje sred visokih trava
da ne vidi se ni glava
kad te mama zove kući.
Kesteni u jesen vrući
koje pekli smo predveče,
noć što uz priče mirno teče.
Čokolade Braco, Seka
i staklena boca mlijeka,
ljuljačka na starom boru,
naše igre na izvoru;
bistra voda, rajski kutak,
vidiš svaki njen oblutak...
Voda koja nikada ne hlapi -
to su djetinjstva mog kapi.
Sjajne iskrice pod pepelom,
u svakoj - moj je rodni dom.
( Zagreb, travanj 2016. )
srijeda, 6. travnja 2016.
PTIČICA U DRVARNICI
Uletjela ptičica
kroz prozor zapuštene drvarnice,
u mraku otužne ropotarnice
izlaz traži.
Uplašena bezglavo leti,
čas na prašnjavu policu,
čas na sanduk neki sleti.
Nikako da se smiri,
a onda kroz prozor
traka sunca proviri
i zrnca prašine veselo zaplešu
u pruzi svjetla.
Izvana dopre zov pijetla,
tu je sloboda!
I prugom svjetla
poleti sa zemljanog poda
prema blještavom vrhuncu,
ususret suncu!
Za tren već u dvorištu
radosno kupine kljucka,
sad još su joj slađe.
Vidiš, malena,
u svakom mraku
uvijek se neka
pruga svjetla pronađe!
( Zagreb, travanj 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- ropotarnica - prostorija u kojoj se odlažu one stvari koje nam više ne trebaju ili nam trebaju samo ponekad
kroz prozor zapuštene drvarnice,
u mraku otužne ropotarnice
izlaz traži.
Uplašena bezglavo leti,
čas na prašnjavu policu,
čas na sanduk neki sleti.
Nikako da se smiri,
a onda kroz prozor
traka sunca proviri
i zrnca prašine veselo zaplešu
u pruzi svjetla.
Izvana dopre zov pijetla,
tu je sloboda!
I prugom svjetla
poleti sa zemljanog poda
prema blještavom vrhuncu,
ususret suncu!
Za tren već u dvorištu
radosno kupine kljucka,
sad još su joj slađe.
Vidiš, malena,
u svakom mraku
uvijek se neka
pruga svjetla pronađe!
( Zagreb, travanj 2016. )
Riječ koju možda niste znali:
- ropotarnica - prostorija u kojoj se odlažu one stvari koje nam više ne trebaju ili nam trebaju samo ponekad
četvrtak, 24. ožujka 2016.
ZNA UČITELJICA
Tara voli čitati, ali, naravno, ne voli kad mora pisati lektiru. Bar ne uvijek. Nadrlja par rečenica na papir, samozadovoljno kaže: - Gotovo!- i gurne papir pred mamu.
- Hm..., to je samo nekoliko škrtih redaka, to nije kratak sadržaj kako se traži u zadatku. Iz ovog se radnja ne može razumjeti - komentira mama. - Doradi to malo. -
- Učiteljica je pročitala knjigu - odgovara Tara mirno. - Ona će razumjeti. Ona zna sve, ne moram joj ja to pisati! -
Mama podigne obrvu i još će mirnije: - Ali JA, na primjer, ne znam. Nisam knjigu čitala, a iz tvojeg teksta ne mogu shvatiti o čemu se radi. Znači da nije dobro prezentirano.-
- Onda je pročitaj! - posve je ozbiljna Tara. U posljednjem pokušaju da se obrani od dodatnog pisanja, izusti nezadovoljno: - Pa rečeno je - KRATAK sadržaj! -
Ipak mora ponovo sjesti za stol. ( A fakat je nepotrebno bilo sad pisati svaku sitnicu. Kaj je bilo, kak je bilo.... Još tu mudrijašiti o temi, još gore o ideji, što je htio pisac time reći, sto čuda! Sigurno će i učiteljici nakon tri pregledane lektire biti zlo. Čitati stalno ispočetka ono što već znaš - vrti Tara u glavi dok piše ).
- Pitanja su glupa - zna tvrditi Tara rješavajući neke zadatke, a mama se smije.
- Ne bih rekla da su pitanja glupa nego odgovori ako nisi učila. Kad ne znaš, sve ti se čini glupo. -
Tara frkće nosom. Ponekad nemaš što odgovoriti mami. Mame samo znaju ponavljati: - Uči, uči! - Kao da se to ne zna! Zna se što se mora..., samo, baš bi rado Tara NJU vidjela da sad mora pisati dosadnu zadaću. Mama ne kuži da je vani granulo sunce, da je vani toplo i njezine cure su izašle na ulicu. Rolaju se. Samo čekaju nju. Grrrrr....
Super je učenik Tara, bez brige. Nosi ona kući dosta petica. Onih pravih, s debelim trbusima i čvrstim nogama.
To što joj je ponekad nešto gnjavaža, uobičajena je stvar za svakog đaka. Kao da su odrasli drugačiji!
( Zagreb, 03.03.2015. )
- Hm..., to je samo nekoliko škrtih redaka, to nije kratak sadržaj kako se traži u zadatku. Iz ovog se radnja ne može razumjeti - komentira mama. - Doradi to malo. -
- Učiteljica je pročitala knjigu - odgovara Tara mirno. - Ona će razumjeti. Ona zna sve, ne moram joj ja to pisati! -
Mama podigne obrvu i još će mirnije: - Ali JA, na primjer, ne znam. Nisam knjigu čitala, a iz tvojeg teksta ne mogu shvatiti o čemu se radi. Znači da nije dobro prezentirano.-
- Onda je pročitaj! - posve je ozbiljna Tara. U posljednjem pokušaju da se obrani od dodatnog pisanja, izusti nezadovoljno: - Pa rečeno je - KRATAK sadržaj! -
Ipak mora ponovo sjesti za stol. ( A fakat je nepotrebno bilo sad pisati svaku sitnicu. Kaj je bilo, kak je bilo.... Još tu mudrijašiti o temi, još gore o ideji, što je htio pisac time reći, sto čuda! Sigurno će i učiteljici nakon tri pregledane lektire biti zlo. Čitati stalno ispočetka ono što već znaš - vrti Tara u glavi dok piše ).
- Pitanja su glupa - zna tvrditi Tara rješavajući neke zadatke, a mama se smije.
- Ne bih rekla da su pitanja glupa nego odgovori ako nisi učila. Kad ne znaš, sve ti se čini glupo. -
Tara frkće nosom. Ponekad nemaš što odgovoriti mami. Mame samo znaju ponavljati: - Uči, uči! - Kao da se to ne zna! Zna se što se mora..., samo, baš bi rado Tara NJU vidjela da sad mora pisati dosadnu zadaću. Mama ne kuži da je vani granulo sunce, da je vani toplo i njezine cure su izašle na ulicu. Rolaju se. Samo čekaju nju. Grrrrr....
Super je učenik Tara, bez brige. Nosi ona kući dosta petica. Onih pravih, s debelim trbusima i čvrstim nogama.
To što joj je ponekad nešto gnjavaža, uobičajena je stvar za svakog đaka. Kao da su odrasli drugačiji!
( Zagreb, 03.03.2015. )
utorak, 22. ožujka 2016.
PROLJETNE BOJE
Obukli se u zlatno dani,
procvali su jorgovani.
Ljubičasto mi se smiju,
forzicije žuto liju.
Sunovrati narančasto-bijeli
veselo u cvjetnjak sjeli,
pjesme narančasto-bijele
čuju se duž staze cijele.
I zumbuli ružičasti
požurili već su cvasti,
ružičasti miris šire.
Iz zemlje i ljubičice vire.
Niska, plava presličica
propinje se s rubova gredica,
a u društvu maćuhica
bijelim zvoncima zvoni đurđica.
Obukli se u zlatno dani,
crvene se tulipani.
Svaki cvijetak svoju boju
daruje za kuću moju.
Svaki radost joj donosi,
cvijećem kuća se ponosi.
( Zagreb, ožujak 2016. )
procvali su jorgovani.
Ljubičasto mi se smiju,
forzicije žuto liju.
Sunovrati narančasto-bijeli
veselo u cvjetnjak sjeli,
pjesme narančasto-bijele
čuju se duž staze cijele.
I zumbuli ružičasti
požurili već su cvasti,
ružičasti miris šire.
Iz zemlje i ljubičice vire.
Niska, plava presličica
propinje se s rubova gredica,
a u društvu maćuhica
bijelim zvoncima zvoni đurđica.
Obukli se u zlatno dani,
crvene se tulipani.
Svaki cvijetak svoju boju
daruje za kuću moju.
Svaki radost joj donosi,
cvijećem kuća se ponosi.
( Zagreb, ožujak 2016. )
nedjelja, 20. ožujka 2016.
JESEN SA STOTINU LICA
Jesen ima na stotine lica,
krezube, smiješne face
izdubljenih bundevica.
Može imati lice
vedre djevojčice
i lice tužnog dječaka
s očima boje sivog oblaka.
Lice crveno,
suzama obliveno
zbog neumorne kiše,
smeđe dok tamnom bojom
po stablima piše.
Lice nasmiješeno
dok balet lišća gleda,
dok uz brente pune
slatkog grožđa sjeda.
Snuždeno
zbog nestalih leptira,
razdragano
kad vjetar tiho svira
u violinu svoju
dok ona na velikom razboju
tka tepih od bijelih krizantema.
Lice pospano
dok u travama drijema.
Lice zagonetno
dok ispraća ptice,
dok pod koru skriva gusjenice.
Zna imati lice prevrtljivice
i pomalo zločesto se smije
kad u kanti mjeru mraza nosi
da njim zlurado pokosi
nježno cvijeće.
Lukavo se nad livadom kreće,
mrazom bijeli
zelen' pokrov cijeli.
Onda opet lice puno mira
dok gleda krotko pod kapicom žira
sreću šume, ljupkost njenih grana,
lepezu toplih boja
diljem šumskog stana.
( Zagreb, veljača 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- razboj - tkalački stan, stroj za tkanje ( inače može biti i sprava za gimnastiku )
- brenta - posuda - naprtnjača ( najčešće drvena ) za berbu grožđa
krezube, smiješne face
izdubljenih bundevica.
Može imati lice
vedre djevojčice
i lice tužnog dječaka
s očima boje sivog oblaka.
Lice crveno,
suzama obliveno
zbog neumorne kiše,
smeđe dok tamnom bojom
po stablima piše.
Lice nasmiješeno
dok balet lišća gleda,
dok uz brente pune
slatkog grožđa sjeda.
Snuždeno
zbog nestalih leptira,
razdragano
kad vjetar tiho svira
u violinu svoju
dok ona na velikom razboju
tka tepih od bijelih krizantema.
Lice pospano
dok u travama drijema.
Lice zagonetno
dok ispraća ptice,
dok pod koru skriva gusjenice.
Zna imati lice prevrtljivice
i pomalo zločesto se smije
kad u kanti mjeru mraza nosi
da njim zlurado pokosi
nježno cvijeće.
Lukavo se nad livadom kreće,
mrazom bijeli
zelen' pokrov cijeli.
Onda opet lice puno mira
dok gleda krotko pod kapicom žira
sreću šume, ljupkost njenih grana,
lepezu toplih boja
diljem šumskog stana.
( Zagreb, veljača 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- razboj - tkalački stan, stroj za tkanje ( inače može biti i sprava za gimnastiku )
- brenta - posuda - naprtnjača ( najčešće drvena ) za berbu grožđa
petak, 18. ožujka 2016.
S BAKINOG PROZORA
S bakinog prozora
puca pogled na dolinu
s rijekom poput plavog pojasa
Korinine haljine.
S brdima izgubljenim u nebu,
s ogrlicom od zelenih krošanja
uz obalu.
Vijenci češnjaka uvijek na klinu
uz drveni okvir.
Gledao bih
kako se crvene rajčice
na urednim gredicama pod prozorom.
Žute i zelene babure
na čvrstim stabljikama.
Mirisale bi vinogradarke.
Grane pune plodova
zarobljene u travi,
kad djed još ne bi pokosio.
Čamčić zaljuljan na vodi.
Korinin bi se tata vraćao kući,
svaki dan u isto vrijeme.
Donosio novine i slatke kroasane.
Znao sam - zvat' će me
da s Korinom podijelim desert.
Uvijek me zvao.
- Možda ćeš biti moj sin
jednog dana -
šalio bi se po tko zna koji put.
Škripa željeznog kotača na bunaru.
Baka koja izlijeva vodu u korito.
Hladnu, hladnu vodu.
Nikad prije i nikad poslije
bolju nisam pio.
Korina koja grize krušku.
Sok joj se cijedi niz podlakticu.
Korina se ljuti. Kao.
Ona se znala "kao ljutiti".
Korina se, zapravo, često smijala.
Čak i očima.
Smijala se
najiskričavijim očima na svijetu.
Tražio sam
njezine smeđe uvojke,
jutrom, potajno,
kroz okvir bakinog prozora.
Je li ustala?
Bljeskovi sunca u vodenim naborima.
Voda...
Koliko je voda proteklo?
Dvadeset mojih ljeta
kao dim.
I sad još
kad zatvorim oči,
u nekoj dalekoj sobi,
vidim jasno stari prozor
i dolinu kroz njega
i čujem željezni kotač s bunara,
mirišem vinogradarke...
Osjećam u grlu
hladnu, hladnu vodu
iz bakinog bunara.
Nikad prije i nikad poslije
bolju nisam pio.
Korina možda još uvijek šeće
susjednim vrtom.
Uz nju možda šeće dijete
koje sam mogao zvati svojim.
A nisam.
Smije li se još uvijek očima
moja Korina?
Mirišu li vinogradarke
kroz okvir bakinog prozora?
( Zagreb, ožujak 2016. )
puca pogled na dolinu
s rijekom poput plavog pojasa
Korinine haljine.
S brdima izgubljenim u nebu,
s ogrlicom od zelenih krošanja
uz obalu.
Vijenci češnjaka uvijek na klinu
uz drveni okvir.
Gledao bih
kako se crvene rajčice
na urednim gredicama pod prozorom.
Žute i zelene babure
na čvrstim stabljikama.
Mirisale bi vinogradarke.
Grane pune plodova
zarobljene u travi,
kad djed još ne bi pokosio.
Čamčić zaljuljan na vodi.
Korinin bi se tata vraćao kući,
svaki dan u isto vrijeme.
Donosio novine i slatke kroasane.
Znao sam - zvat' će me
da s Korinom podijelim desert.
Uvijek me zvao.
- Možda ćeš biti moj sin
jednog dana -
šalio bi se po tko zna koji put.
Škripa željeznog kotača na bunaru.
Baka koja izlijeva vodu u korito.
Hladnu, hladnu vodu.
Nikad prije i nikad poslije
bolju nisam pio.
Korina koja grize krušku.
Sok joj se cijedi niz podlakticu.
Korina se ljuti. Kao.
Ona se znala "kao ljutiti".
Korina se, zapravo, često smijala.
Čak i očima.
Smijala se
najiskričavijim očima na svijetu.
Tražio sam
njezine smeđe uvojke,
jutrom, potajno,
kroz okvir bakinog prozora.
Je li ustala?
Bljeskovi sunca u vodenim naborima.
Voda...
Koliko je voda proteklo?
Dvadeset mojih ljeta
kao dim.
I sad još
kad zatvorim oči,
u nekoj dalekoj sobi,
vidim jasno stari prozor
i dolinu kroz njega
i čujem željezni kotač s bunara,
mirišem vinogradarke...
Osjećam u grlu
hladnu, hladnu vodu
iz bakinog bunara.
Nikad prije i nikad poslije
bolju nisam pio.
Korina možda još uvijek šeće
susjednim vrtom.
Uz nju možda šeće dijete
koje sam mogao zvati svojim.
A nisam.
Smije li se još uvijek očima
moja Korina?
Mirišu li vinogradarke
kroz okvir bakinog prozora?
( Zagreb, ožujak 2016. )
petak, 11. ožujka 2016.
GUMENE ČIZMICE
Čizmice uglavnom ne izgledaju kao neki reprezentativni komadi obuće kojima treba poklanjati posebnu pažnju. Zimi ih uz teške kapute ili jakne malo tko i primjećuje. Nisu lijepe poput sandalica Davorove sestre sa srebrnim remenčićima i crnim cvjetićima od lakirane kože (to je Sekino mišljenje). Nepravedno je to. Nove tenisice odmah svi vide. Cipelice također. Većina novih čizmica prođe skoro neopaženo. Kažem vam, korisne jesu, ali kao da razlog za neko naročito veselje nisu. Osim za Svetog Nikolu. Onda se svi sjete svojih čizmica. Savjesno ih čiste i glancaju da slučajno Sveti Nikola ne propusti staviti dar u njih.
Gumene čizmice još su manje važne. Služe samo u kišnim danima, ali Davor je silno želio baš njih. Jednog popodneva zamolio je tatu da mu kupi gumene čizmice. Tata je bio zabavljen slaganjem "nesretnog" kuhinjskog elementa koji nema "poštene upute za montiranje" (što god to značilo). Uglavnom, nije u potpunosti doživljavao Davora.
- Tata, ja jaaaako želim te gumene čizmice! Mogu ih dobiti,molim te? -
- Gumene čizmice? - Davorov tata je imao običaj na pitanje odgovarati pitanjem. Davor je nestrpljivo ponovio: - Da, gumene čizmice.-
- Nisu tople - rekao je tata kratko, više zainteresiran za jedan vijak nego za nekakve čizme od gume. No, Davor je tatu uhvatio sutradan u trenutku kad je tata bio odlične volje zbog dobro odigrane utakmice Dinama. Ponovio je svoju molbu pa je tata sazvao kućno vijeće. To znači da su tata i mama razmatrali stanje kućnog budžeta. Ustanovili su da,pod jedan, Davoru i Seki trebaju nove cipele jer su stare prerasli, pod dva, Seki treba nova jakna i pod tri - Davoru nove hlače. Na kraju su zaključili da su gumene čizmice "izvan budžeta". Davoru riječ "budžet" nije bila jasna, ali ju je zamrzio čim ju je čuo. Shvatio je da to znači kako od onog što želi nema ništa. Bio je strašno razočaran.
Ipak, za nekoliko dana tata se vratio s posla noseći četvrtasti paketić pod miškom. - Povišica - objasnio je mami razlog donošenja onog tajanstvenog paketića. Niti riječ "povišica" Davor nije razumio, ali tko da se zamara riječima kad se otvara kutija nepoznatog sadržaja i ukazuje u njoj par najljepših gumenih čizmica na svijetu!
Crvenih, s rubom od crnih i bijelih kockica, a ispod njega slika automobila na trkačoj stazi.
Bio je vruć dan kad je Davor prvi put obuo svoje toliko željene čizmice, a proveo je u njima cijelo popodne skačući kao majmunčić gore-dolje po ulici. Stopala su mu se kupala u znoju.
- No, stvarno...- uzdahnula je nemoćno mama i pustila Davora da uživa u novim čizmicama. Sutradan ujutro sručio se na naselje moćan pljusak ( kao da ga je Davor naručio ) i ulicom je tekla zavidna količina vode. Davor je jedva dočekao da se vjetar stiša. Izletio je van u kratkim hlačicama i svojim trofejnim čizmicama pa pljus.... pljus... Skočio je u vodu, onako junački, nekoliko desetaka puta, opet i opet... Bio je mokar do gole kože.
Uvečer, nakon što se oprao i najeo, dohvatio je svoje čizmice i krenuo prema spavaćoj sobi.
- Eheeej, stoj, mladiću! Ne misliš valjda s njima u krevet?! - zgranula se mama. Davor je imao onaj blesavo-nedužni izraz lica koji je mami dao odgovor na njezino pitanje. Upravo to je htio, s gumenim čizmicama u krevet. Uostalom, bile su čiste. Tako ih je on vidio iako se među ripnama zadržalo malo blata. Našli su sporazumno rješenje. Davor neće s čizmicama u krevet, ali čizmice moraju ostati uz njega cijelu noć. Na podu. Za svaki slučaj.
Tata i mama stajali su na pragu sobe, gledajući Davora kako spava. I u snu je izgledao jako sretan.
- Da sam prije znao koliko će mu radosti donijeti te gumene čizmice, ne bih toliko razmišljao o kupnji - promrmljao je ganuto tata.
( Velikom dječaku Davoru - Zagreb, ožujak 2016. )
Gumene čizmice još su manje važne. Služe samo u kišnim danima, ali Davor je silno želio baš njih. Jednog popodneva zamolio je tatu da mu kupi gumene čizmice. Tata je bio zabavljen slaganjem "nesretnog" kuhinjskog elementa koji nema "poštene upute za montiranje" (što god to značilo). Uglavnom, nije u potpunosti doživljavao Davora.
- Tata, ja jaaaako želim te gumene čizmice! Mogu ih dobiti,molim te? -
- Gumene čizmice? - Davorov tata je imao običaj na pitanje odgovarati pitanjem. Davor je nestrpljivo ponovio: - Da, gumene čizmice.-
- Nisu tople - rekao je tata kratko, više zainteresiran za jedan vijak nego za nekakve čizme od gume. No, Davor je tatu uhvatio sutradan u trenutku kad je tata bio odlične volje zbog dobro odigrane utakmice Dinama. Ponovio je svoju molbu pa je tata sazvao kućno vijeće. To znači da su tata i mama razmatrali stanje kućnog budžeta. Ustanovili su da,pod jedan, Davoru i Seki trebaju nove cipele jer su stare prerasli, pod dva, Seki treba nova jakna i pod tri - Davoru nove hlače. Na kraju su zaključili da su gumene čizmice "izvan budžeta". Davoru riječ "budžet" nije bila jasna, ali ju je zamrzio čim ju je čuo. Shvatio je da to znači kako od onog što želi nema ništa. Bio je strašno razočaran.
Ipak, za nekoliko dana tata se vratio s posla noseći četvrtasti paketić pod miškom. - Povišica - objasnio je mami razlog donošenja onog tajanstvenog paketića. Niti riječ "povišica" Davor nije razumio, ali tko da se zamara riječima kad se otvara kutija nepoznatog sadržaja i ukazuje u njoj par najljepših gumenih čizmica na svijetu!
Crvenih, s rubom od crnih i bijelih kockica, a ispod njega slika automobila na trkačoj stazi.
Bio je vruć dan kad je Davor prvi put obuo svoje toliko željene čizmice, a proveo je u njima cijelo popodne skačući kao majmunčić gore-dolje po ulici. Stopala su mu se kupala u znoju.
- No, stvarno...- uzdahnula je nemoćno mama i pustila Davora da uživa u novim čizmicama. Sutradan ujutro sručio se na naselje moćan pljusak ( kao da ga je Davor naručio ) i ulicom je tekla zavidna količina vode. Davor je jedva dočekao da se vjetar stiša. Izletio je van u kratkim hlačicama i svojim trofejnim čizmicama pa pljus.... pljus... Skočio je u vodu, onako junački, nekoliko desetaka puta, opet i opet... Bio je mokar do gole kože.
Uvečer, nakon što se oprao i najeo, dohvatio je svoje čizmice i krenuo prema spavaćoj sobi.
- Eheeej, stoj, mladiću! Ne misliš valjda s njima u krevet?! - zgranula se mama. Davor je imao onaj blesavo-nedužni izraz lica koji je mami dao odgovor na njezino pitanje. Upravo to je htio, s gumenim čizmicama u krevet. Uostalom, bile su čiste. Tako ih je on vidio iako se među ripnama zadržalo malo blata. Našli su sporazumno rješenje. Davor neće s čizmicama u krevet, ali čizmice moraju ostati uz njega cijelu noć. Na podu. Za svaki slučaj.
Tata i mama stajali su na pragu sobe, gledajući Davora kako spava. I u snu je izgledao jako sretan.
- Da sam prije znao koliko će mu radosti donijeti te gumene čizmice, ne bih toliko razmišljao o kupnji - promrmljao je ganuto tata.
( Velikom dječaku Davoru - Zagreb, ožujak 2016. )
četvrtak, 10. ožujka 2016.
ČRVENO, ŠKORO I ŠMIŠ
- Arian je posebna biljčica - kaže baka, ali sve bake kažu isto za svoje unuke. Kad je s tek navršene tri godine sasvim čisto izgovorio "r", svi su pucali od ponosa, ali "č" je ostao uvijek prisutan i tamo gdje ga nije trebalo biti.
- Crveno -
- Črveno -
- Cesta -
- Češta -
Sa "š" se događalo isto. Arian i najjednostavniju riječ poput one "miš" zapakira u nekakvo "šmiš" jer mu ono "š" ispada nekako dugo, šuškavo i neizbježno.
- Reci "slatko" -
- Šlatko -
- Skoro -
- Škoro -
- Ne Škoro, Škoro je na televiziji. Skoro. -
- Ššššško-ro -
- Uh! -
Ali one duge, čak i odraslima teške riječi, začudo, sasvim lijepo izgovori. Kao u inat.
- Ja bih še htio igrati u tvom autu, djede - kaže mali jednog svibanjskog popodneva.
- Djed mora nešto važno raditi, a ti ne smiješ sam. -
- Aaaaaa, daj, djede -
- Ako kažeš "otorinolaringolog", onda može - kaže djed uz smiješak da ga se riješi, potpuno uvjeren da mali tako nešto ne može izvesti.
- O-to-ri-no-la-rin-go-log! - izrecitira mali polako, ali bez greške i ostavi prisutne otvorenih usta.
- Obećanje je obećanje! - reče djed, a baka se složi pa su sljedećih sat vremena djed i Arian "vozili" auto ispred dvorišne ograde u sjeni crnog bora. Dobro je da je bilo "šjene" jer je "šunče" jako peklo tog dana.
( Zagreb, svibanj 2015. )
- Crveno -
- Črveno -
- Cesta -
- Češta -
Sa "š" se događalo isto. Arian i najjednostavniju riječ poput one "miš" zapakira u nekakvo "šmiš" jer mu ono "š" ispada nekako dugo, šuškavo i neizbježno.
- Reci "slatko" -
- Šlatko -
- Skoro -
- Škoro -
- Ne Škoro, Škoro je na televiziji. Skoro. -
- Ššššško-ro -
- Uh! -
Ali one duge, čak i odraslima teške riječi, začudo, sasvim lijepo izgovori. Kao u inat.
- Ja bih še htio igrati u tvom autu, djede - kaže mali jednog svibanjskog popodneva.
- Djed mora nešto važno raditi, a ti ne smiješ sam. -
- Aaaaaa, daj, djede -
- Ako kažeš "otorinolaringolog", onda može - kaže djed uz smiješak da ga se riješi, potpuno uvjeren da mali tako nešto ne može izvesti.
- O-to-ri-no-la-rin-go-log! - izrecitira mali polako, ali bez greške i ostavi prisutne otvorenih usta.
- Obećanje je obećanje! - reče djed, a baka se složi pa su sljedećih sat vremena djed i Arian "vozili" auto ispred dvorišne ograde u sjeni crnog bora. Dobro je da je bilo "šjene" jer je "šunče" jako peklo tog dana.
( Zagreb, svibanj 2015. )
POHLEPNA SJENICA
Vrapčić jedan u ljubavne jade pao,
što dragoj pokloniti - dugo je smišljao.
Zaljubljen u plavetnu sjenicu,
poklonio joj prvu jagodicu.
- Što će meni mala jagodica! -
reče drsko napuhana ptica.
- Vrapče, mislim da si ti udvarač škrt,
ovakvoj kao ja nudi se cijeli vrt! -
Eh, vrapčiću, tebi zlo se piše,
takva uvijek tražiti će više!
Vrapcu od tad' ona nije draga,
ljubav brzo nestala bez traga!
( Zagreb, ožujak 2016. )
što dragoj pokloniti - dugo je smišljao.
Zaljubljen u plavetnu sjenicu,
poklonio joj prvu jagodicu.
- Što će meni mala jagodica! -
reče drsko napuhana ptica.
- Vrapče, mislim da si ti udvarač škrt,
ovakvoj kao ja nudi se cijeli vrt! -
Eh, vrapčiću, tebi zlo se piše,
takva uvijek tražiti će više!
Vrapcu od tad' ona nije draga,
ljubav brzo nestala bez traga!
( Zagreb, ožujak 2016. )
srijeda, 9. ožujka 2016.
SVEČANI DOČEK PROLJEĆA
Jaglaci su se rano probudili,
cijelu livadu su uzbudili.
Puhnuli su u žute trubice,
prhnule u zrak dvije golubice.
Tratinčice odmah kose ukrasile
čim su se male fanfare oglasile.
Na zvuk truba sjaj se razli s visine,
a ljubice navuku raskošne krinoline.
Uvijek skromne, danas digle su glave,
u svečanoj odjeći Proljeće slave!
( Zagreb, 09.03.2016. )
cijelu livadu su uzbudili.
Puhnuli su u žute trubice,
prhnule u zrak dvije golubice.
Tratinčice odmah kose ukrasile
čim su se male fanfare oglasile.
Na zvuk truba sjaj se razli s visine,
a ljubice navuku raskošne krinoline.
Uvijek skromne, danas digle su glave,
u svečanoj odjeći Proljeće slave!
( Zagreb, 09.03.2016. )
subota, 5. ožujka 2016.
KAKO JE ŠEŠIR DOBIO IME
Imala jedna vještica mačka crnog kao vražje lice, ali to nije ništa neobično. Skoro sve vještice imaju mačke crne kao vražje lice. Važno je to da ovaj mačak nije imao ime.
Vještica ga je zvala samo Mačak. Htjela mu je najprije dati ime Lucifer ( što bi bilo sasvim prigodno ), ali pola mačaka iz njenog Okruga vještica zvalo se Lucifer pa kad bi naša vještica viknula: "Lucifeeeeer!" skupilo bi se oko nje stotinjak crnih dlakavaca, a njoj je i ovaj jedan bio previše. Držala ga je samo zato da joj pomogne loviti miševe i zbog jednog tajnog sastojka za njezin "crkni-frkni-ragu" ( žalim, ne mogu vam više od ovoga otkriti). Bila je ona prava, istinska vještica i iznutra i izvana. To znači da nije voljela nikoga. Niti Mačka. Mačak nije volio nju, tako su bili podjednaki što se uzajamnih osjećaja tiče. Jedino stvorenje koje je vještica donekle podnosila bila je crna vrana Ponoć, jedna od onih vrana koje znaju govoriti. Nekoliko riječi, doduše, i samo jednu cijelu rečenicu, ali ipak je znala govoriti. Vrane su inače lukave i dosjetljive, Ponoć je pak bila više smotana nego pametna. Vještica joj je ipak dozvoljavala da stalno sjedi na njezinom ramenu, ne od dragosti već zato što je tako izgledala još strašnije. Kakve je veze Ponoć imala s imenom Mačka? Slušajte!
Palo je vještici na pamet svog mačka nazvati i Crni, ali je Ponoć na riječ "Crni" neprestano kreštala vještici u uho onu jedinu cijelu rečenicu koju je za svog ptičjeg života, tko zna gdje, naučila: - Crni, u pakao se vrni! - Iz nekog razloga vještici ta rečenica nije bila ugodna. Dosadila bi Ponoć vještici pa radije više nije izgovarala niti to ime. Mačak je ostao Mačak do daljnjega. Bilo je to ponekad zbunjujuće, kad se čula riječ "mačak" odazivalo se opet više njih. Nije da ga nije ponekad i drugačije zvala, ali ga nije zvala imenom već uzvicima poput; nesrećo, smetalo, ružni dlakavče, kusorepče...
Mačka je, kao malog, vještica ukrala u selu jednom starom tesaru koji se prezivao Širak i uvijek kad bi je mačak naljutio, nešto joj srušio ili se zapleo o njezine noge, znala je viknuti: - Šeprtljo Širakova! - A to ne samo da nije bilo ime, to nije bilo ništa lijepo. Ne znaju vještice što je lijepo, a što nije. Kradu i govore ružno - to znaju. Da su vještice djeca znale bi da se tako nešto ne govori drugome, zar ne? Da su vještice djeca nikad im tako nešto ne bi palo na pamet. No, vještice su to što jesu pa se niti od ove ništa bolje nije moglo očekivati. U svakom slučaju, nositi i samo ime Mačak nije bilo baš nešto. Mačak je htio pravo ime, ime po kojem će ga prepoznavati.
Jednom je vještica objesila o čađavu gredu iznad svog ognjišta zmijsku kožu da se suši, a Mačak, gladan jer cijeli dan nije okusio niti mrvice ičega ( dva ulovljena miša vještica je strpala u svoj kotao ), skoči na drvenu policu na zidu, hop - dobro odmjerenim skokom dospije na nisku gredu vještičine brvnare i zarije zube u kožu što je visjela. Usput neoprezno sruši dvije teške tave koje su bile obješene na gredi. Vještica ga spazi i potrči iz drugog kraja sobe, podižući metlu. Ponoć je na njezinom ramenu neočekivano i nespretno zamahnula krilima, upravo preko vještičinih očiju. Vještica se saplela o žarač na stalku kraj ognjišta i ljosnula nosom o zemljani pod, izustivši samo: -...Še....Šir...! -
Naime, htjela je opet dreknuti: - Šeprtljo Širakova! - a od svega toga ostalo je u zraku samo "Še....Šir". U tom trenutku Ponoć je odlučila kako je vrijeme da obogati svoj siromašan rječnik i počela je kreštati: - Šešir, šešir, šešir! - i to tako dugo i tako glasno da je pola okruga čulo. Svi su mislili da ona izgovara mačkovo ime.
Mačka je dopala zmijska koža, ali ga je dopalo i ovo ime. Tako je Mačak postao i ostao Šešir. Svidjelo se ime svima, a Mačku je prvo bilo svejedno.
- Zovi me kako hoćeš, samo mi daj jesti - mislio je. - Šešir! Pa nije to ni loše ime za jednog vještičjeg mačka. Vještica, šešir, mačak... nekako se uklapa u priču, razumijete? -
Prvo mu je bilo svejedno, a onda je bio zadovoljan. Konačno je imao ime! Šešir nije neko naročito lijepo ime, ali je bilo njegovo i što je najvažnije - nitko se u okrugu osim njega nije zvao Šešir. Sad znate kako je Šešir dobio ime.
Oh, da...., sjetila sam se još nečega što ćete možda rado čuti - Šešir je zadržao ime, ali vještica nije zadržala njega! Klisnuo je mjesec dana nakon tog događaja. Kamo? Paaa..., reći ću vam samo ovo: negdje gdje ga vole, jasna stvar. Sad vještica osim krnjih zuba ima i krnje ognjište jer - što je vještičje ognjište bez mačka crnog kao vražje lice!?
Neka, kad ne zna u veselju i ljubavi dati nekome čak niti ime!
( Zagreb, ožujak 2016. )
Vještica ga je zvala samo Mačak. Htjela mu je najprije dati ime Lucifer ( što bi bilo sasvim prigodno ), ali pola mačaka iz njenog Okruga vještica zvalo se Lucifer pa kad bi naša vještica viknula: "Lucifeeeeer!" skupilo bi se oko nje stotinjak crnih dlakavaca, a njoj je i ovaj jedan bio previše. Držala ga je samo zato da joj pomogne loviti miševe i zbog jednog tajnog sastojka za njezin "crkni-frkni-ragu" ( žalim, ne mogu vam više od ovoga otkriti). Bila je ona prava, istinska vještica i iznutra i izvana. To znači da nije voljela nikoga. Niti Mačka. Mačak nije volio nju, tako su bili podjednaki što se uzajamnih osjećaja tiče. Jedino stvorenje koje je vještica donekle podnosila bila je crna vrana Ponoć, jedna od onih vrana koje znaju govoriti. Nekoliko riječi, doduše, i samo jednu cijelu rečenicu, ali ipak je znala govoriti. Vrane su inače lukave i dosjetljive, Ponoć je pak bila više smotana nego pametna. Vještica joj je ipak dozvoljavala da stalno sjedi na njezinom ramenu, ne od dragosti već zato što je tako izgledala još strašnije. Kakve je veze Ponoć imala s imenom Mačka? Slušajte!
Palo je vještici na pamet svog mačka nazvati i Crni, ali je Ponoć na riječ "Crni" neprestano kreštala vještici u uho onu jedinu cijelu rečenicu koju je za svog ptičjeg života, tko zna gdje, naučila: - Crni, u pakao se vrni! - Iz nekog razloga vještici ta rečenica nije bila ugodna. Dosadila bi Ponoć vještici pa radije više nije izgovarala niti to ime. Mačak je ostao Mačak do daljnjega. Bilo je to ponekad zbunjujuće, kad se čula riječ "mačak" odazivalo se opet više njih. Nije da ga nije ponekad i drugačije zvala, ali ga nije zvala imenom već uzvicima poput; nesrećo, smetalo, ružni dlakavče, kusorepče...
Mačka je, kao malog, vještica ukrala u selu jednom starom tesaru koji se prezivao Širak i uvijek kad bi je mačak naljutio, nešto joj srušio ili se zapleo o njezine noge, znala je viknuti: - Šeprtljo Širakova! - A to ne samo da nije bilo ime, to nije bilo ništa lijepo. Ne znaju vještice što je lijepo, a što nije. Kradu i govore ružno - to znaju. Da su vještice djeca znale bi da se tako nešto ne govori drugome, zar ne? Da su vještice djeca nikad im tako nešto ne bi palo na pamet. No, vještice su to što jesu pa se niti od ove ništa bolje nije moglo očekivati. U svakom slučaju, nositi i samo ime Mačak nije bilo baš nešto. Mačak je htio pravo ime, ime po kojem će ga prepoznavati.
Jednom je vještica objesila o čađavu gredu iznad svog ognjišta zmijsku kožu da se suši, a Mačak, gladan jer cijeli dan nije okusio niti mrvice ičega ( dva ulovljena miša vještica je strpala u svoj kotao ), skoči na drvenu policu na zidu, hop - dobro odmjerenim skokom dospije na nisku gredu vještičine brvnare i zarije zube u kožu što je visjela. Usput neoprezno sruši dvije teške tave koje su bile obješene na gredi. Vještica ga spazi i potrči iz drugog kraja sobe, podižući metlu. Ponoć je na njezinom ramenu neočekivano i nespretno zamahnula krilima, upravo preko vještičinih očiju. Vještica se saplela o žarač na stalku kraj ognjišta i ljosnula nosom o zemljani pod, izustivši samo: -...Še....Šir...! -
Naime, htjela je opet dreknuti: - Šeprtljo Širakova! - a od svega toga ostalo je u zraku samo "Še....Šir". U tom trenutku Ponoć je odlučila kako je vrijeme da obogati svoj siromašan rječnik i počela je kreštati: - Šešir, šešir, šešir! - i to tako dugo i tako glasno da je pola okruga čulo. Svi su mislili da ona izgovara mačkovo ime.
Mačka je dopala zmijska koža, ali ga je dopalo i ovo ime. Tako je Mačak postao i ostao Šešir. Svidjelo se ime svima, a Mačku je prvo bilo svejedno.
- Zovi me kako hoćeš, samo mi daj jesti - mislio je. - Šešir! Pa nije to ni loše ime za jednog vještičjeg mačka. Vještica, šešir, mačak... nekako se uklapa u priču, razumijete? -
Prvo mu je bilo svejedno, a onda je bio zadovoljan. Konačno je imao ime! Šešir nije neko naročito lijepo ime, ali je bilo njegovo i što je najvažnije - nitko se u okrugu osim njega nije zvao Šešir. Sad znate kako je Šešir dobio ime.
Oh, da...., sjetila sam se još nečega što ćete možda rado čuti - Šešir je zadržao ime, ali vještica nije zadržala njega! Klisnuo je mjesec dana nakon tog događaja. Kamo? Paaa..., reći ću vam samo ovo: negdje gdje ga vole, jasna stvar. Sad vještica osim krnjih zuba ima i krnje ognjište jer - što je vještičje ognjište bez mačka crnog kao vražje lice!?
Neka, kad ne zna u veselju i ljubavi dati nekome čak niti ime!
( Zagreb, ožujak 2016. )
petak, 26. veljače 2016.
KAMO PUTUJU OBLACI
Oblaci pamučasti,
pramenasti,
vunasti,
runasti,
nepostojani,
zaigrani,
putuju, odlaze
vragolani...
Paperjasti,
vretenasti,
ponekad teški,
tmasti,
grafitni,
olovni
k'o da će na grad pasti,
sa zemljom srasti...
U beskraju
kotrljaju se, kotrljaju,
kamo to srljaju?
Ponekad rumeni,
gorući grumeni
il' bijeli, sivi,
plavi i žuti,
nasmijani i ljuti...
Kamo vode vas puti?
( Zagreb, veljača 2016. )
pramenasti,
vunasti,
runasti,
nepostojani,
zaigrani,
putuju, odlaze
vragolani...
Paperjasti,
vretenasti,
ponekad teški,
tmasti,
grafitni,
olovni
k'o da će na grad pasti,
sa zemljom srasti...
U beskraju
kotrljaju se, kotrljaju,
kamo to srljaju?
Ponekad rumeni,
gorući grumeni
il' bijeli, sivi,
plavi i žuti,
nasmijani i ljuti...
Kamo vode vas puti?
( Zagreb, veljača 2016. )
PROLJETNA REVIJA
Još spava u čahuri
budući leptirić,
a već jaglac navlači
svoj žuti šeširić.
Već šafrani pastelnih,
tako nježnih boja,
obukli kaputiće -
sve bogatog kroja.
Visibaba elegantna,
na njoj kapa bijela,
odlično sašivenog
svilenog odijela,
kreće pistom zelenom
od tek niklih trava.
Proljetna se revija
ovdje održava,
prva nakon zime
s prvima od cvijeća,
otvorili sezonu -
vjesnici proljeća!
( Zagreb, veljača 2016. )
budući leptirić,
a već jaglac navlači
svoj žuti šeširić.
Već šafrani pastelnih,
tako nježnih boja,
obukli kaputiće -
sve bogatog kroja.
Visibaba elegantna,
na njoj kapa bijela,
odlično sašivenog
svilenog odijela,
kreće pistom zelenom
od tek niklih trava.
Proljetna se revija
ovdje održava,
prva nakon zime
s prvima od cvijeća,
otvorili sezonu -
vjesnici proljeća!
( Zagreb, veljača 2016. )
petak, 29. siječnja 2016.
TA DOSADNA BUDILICA
Mrzim, mrzim budilicu,
totalnu bezobraznicu,
prekida mi lijepe snove!
Kad mi misli sretno plove
urla na noćnom ormariću.
Sate - dosadnjakoviću!
Zove me na ustajanje,
pranje zuba, umivanje...
-Hej, spavalice, sviće dan,
presijeci si ovaj san!-
Zlovolja me hvata neka,
sate, bit ćeš kratkog vijeka!
Šuti, šuti luda stvari,
tko za tebe još da mari!?
S druge strane krevet zove:
-Dođi, nudim slatke snove,
u toplom nove pričice,
zaboravi kazaljčice!-
Da tri zore odmah sviću
vraćam ti se, krevetiću!
Jedan, dva, tri, četiri, pet...,
odoh ja u snova svijet!
( Zagreb, siječanj 2016. )
totalnu bezobraznicu,
prekida mi lijepe snove!
Kad mi misli sretno plove
urla na noćnom ormariću.
Sate - dosadnjakoviću!
Zove me na ustajanje,
pranje zuba, umivanje...
-Hej, spavalice, sviće dan,
presijeci si ovaj san!-
Zlovolja me hvata neka,
sate, bit ćeš kratkog vijeka!
Šuti, šuti luda stvari,
tko za tebe još da mari!?
S druge strane krevet zove:
-Dođi, nudim slatke snove,
u toplom nove pričice,
zaboravi kazaljčice!-
Da tri zore odmah sviću
vraćam ti se, krevetiću!
Jedan, dva, tri, četiri, pet...,
odoh ja u snova svijet!
( Zagreb, siječanj 2016. )
utorak, 5. siječnja 2016.
REP GOSPOĐICE VJEVERICE
- Draga šumska gospođice,
hitronoga vjeverice,
vaš kitnjasti, dugi rep,
smeđ i čupav, baš je lijep! -
- Oh, meni je i koristan!
Kad je ružan, kišni dan
pravi mi je kišobran,
kad skačem dolje - padobran,
kad sunce peče - suncobran.
A u vrijeme ciče zime
ugrijem se dobro njime.
Iznad glave k'o kupola,
oko vrata - krasna stola!
Rep od pola tijela duži
za ravnotežu mi služi.
U obrani je meni hit,
koristim ga kao štit,
važan koliko i glava.
Moj ga frizer obožava,
finom četkom raščešljava.
Moj je ukras, moja slava! -
( Zagreb, 04.01.2016. )
hitronoga vjeverice,
vaš kitnjasti, dugi rep,
smeđ i čupav, baš je lijep! -
- Oh, meni je i koristan!
Kad je ružan, kišni dan
pravi mi je kišobran,
kad skačem dolje - padobran,
kad sunce peče - suncobran.
A u vrijeme ciče zime
ugrijem se dobro njime.
Iznad glave k'o kupola,
oko vrata - krasna stola!
Rep od pola tijela duži
za ravnotežu mi služi.
U obrani je meni hit,
koristim ga kao štit,
važan koliko i glava.
Moj ga frizer obožava,
finom četkom raščešljava.
Moj je ukras, moja slava! -
( Zagreb, 04.01.2016. )
ponedjeljak, 4. siječnja 2016.
ŠUMA U ZIMSKOM SNU
Šuma spokojnim snom spava.
Njena zelena je glava
snježnom kapom pokrivena,
iz daljine kao žena
koja u snu skriva lice
ispod bijele kukuljice.
Spava šuma, mirno spava,
s njom u snu i mede glava,
malog ježa, slatkog puha...
Miš u snu sve frče uha,
zaboravna vjeverica,
spavajući, pored lica
lješnjak drži, u snu pipa...
Tvor, prehlađen, kroz san hripa.
Samo zeko traži hranu,
našao je - sve biranu:
ovu koru, onu koru,
čak pup - gozba k'o na dvoru!
Šuma spava, mirno spava,
budna samo zeke glava.
( Zagreb, 03.01. 2016. )
Riječi koje možda niste razumjeli:
- kukuljica - kapuljača ( iako izraz "kukuljica" može imati i drugo značenje - vanjska čahura gusjenica nekih leptira )
- frče (frkati) - prema starozagrebačkom, purgerskom rječniku - uvija (uvijati)
Njena zelena je glava
snježnom kapom pokrivena,
iz daljine kao žena
koja u snu skriva lice
ispod bijele kukuljice.
Spava šuma, mirno spava,
s njom u snu i mede glava,
malog ježa, slatkog puha...
Miš u snu sve frče uha,
zaboravna vjeverica,
spavajući, pored lica
lješnjak drži, u snu pipa...
Tvor, prehlađen, kroz san hripa.
Samo zeko traži hranu,
našao je - sve biranu:
ovu koru, onu koru,
čak pup - gozba k'o na dvoru!
Šuma spava, mirno spava,
budna samo zeke glava.
( Zagreb, 03.01. 2016. )
Riječi koje možda niste razumjeli:
- kukuljica - kapuljača ( iako izraz "kukuljica" može imati i drugo značenje - vanjska čahura gusjenica nekih leptira )
- frče (frkati) - prema starozagrebačkom, purgerskom rječniku - uvija (uvijati)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)