Jesen ima na stotine lica,
krezube, smiješne face
izdubljenih bundevica.
Može imati lice
vedre djevojčice
i lice tužnog dječaka
s očima boje sivog oblaka.
Lice crveno,
suzama obliveno
zbog neumorne kiše,
smeđe dok tamnom bojom
po stablima piše.
Lice nasmiješeno
dok balet lišća gleda,
dok uz brente pune
slatkog grožđa sjeda.
Snuždeno
zbog nestalih leptira,
razdragano
kad vjetar tiho svira
u violinu svoju
dok ona na velikom razboju
tka tepih od bijelih krizantema.
Lice pospano
dok u travama drijema.
Lice zagonetno
dok ispraća ptice,
dok pod koru skriva gusjenice.
Zna imati lice prevrtljivice
i pomalo zločesto se smije
kad u kanti mjeru mraza nosi
da njim zlurado pokosi
nježno cvijeće.
Lukavo se nad livadom kreće,
mrazom bijeli
zelen' pokrov cijeli.
Onda opet lice puno mira
dok gleda krotko pod kapicom žira
sreću šume, ljupkost njenih grana,
lepezu toplih boja
diljem šumskog stana.
( Zagreb, veljača 2016. )
Riječi koje možda niste znali:
- razboj - tkalački stan, stroj za tkanje ( inače može biti i sprava za gimnastiku )
- brenta - posuda - naprtnjača ( najčešće drvena ) za berbu grožđa
Nema komentara:
Objavi komentar