GUMENE ČIZMICE

Čizmice uglavnom ne izgledaju kao neki reprezentativni komadi obuće kojima treba poklanjati posebnu pažnju. Zimi ih uz teške kapute ili jakne malo tko i primjećuje. Nisu lijepe poput sandalica Davorove sestre sa srebrnim remenčićima i crnim cvjetićima od lakirane kože (to je Sekino mišljenje). Nepravedno je to. Nove tenisice odmah svi vide. Cipelice također. Većina novih čizmica prođe skoro neopaženo. Kažem vam, korisne jesu, ali kao da razlog za neko naročito veselje nisu. Osim za Svetog Nikolu. Onda se svi sjete svojih čizmica. Savjesno ih čiste i glancaju da slučajno Sveti Nikola ne propusti staviti dar u njih.
Gumene čizmice još su manje važne. Služe samo u kišnim danima, ali Davor je silno želio baš njih. Jednog popodneva zamolio je tatu da mu kupi gumene čizmice. Tata je bio zabavljen slaganjem "nesretnog" kuhinjskog elementa koji nema "poštene upute za montiranje" (što god to značilo). Uglavnom, nije u potpunosti doživljavao Davora.
- Tata, ja jaaaako želim te gumene čizmice! Mogu ih dobiti,molim te? -
- Gumene čizmice? - Davorov tata je imao običaj na pitanje odgovarati pitanjem. Davor je nestrpljivo ponovio: - Da, gumene čizmice.-
- Nisu tople - rekao je tata kratko, više zainteresiran za jedan vijak nego za nekakve čizme od gume. No, Davor je tatu uhvatio sutradan u trenutku kad je tata bio odlične volje zbog dobro odigrane utakmice Dinama. Ponovio je svoju molbu pa je tata sazvao kućno vijeće. To znači da su tata i mama razmatrali stanje kućnog budžeta. Ustanovili su da,pod jedan, Davoru i Seki trebaju nove cipele jer su stare prerasli, pod dva, Seki treba nova jakna i pod tri - Davoru nove hlače. Na kraju su zaključili da su gumene čizmice "izvan budžeta". Davoru riječ "budžet" nije bila jasna, ali ju je zamrzio čim ju je čuo. Shvatio je da to znači kako od onog što želi nema ništa. Bio je strašno razočaran.
Ipak, za nekoliko dana tata se vratio s posla noseći četvrtasti paketić pod miškom. - Povišica - objasnio je mami razlog donošenja onog tajanstvenog paketića. Niti riječ "povišica" Davor nije razumio, ali tko da se zamara riječima kad se otvara kutija nepoznatog sadržaja i ukazuje u njoj par najljepših gumenih čizmica na svijetu!
Crvenih, s rubom od crnih i bijelih kockica, a ispod njega slika automobila na trkačoj stazi.
Bio je vruć dan kad je Davor prvi put obuo svoje toliko željene čizmice, a proveo je u njima cijelo popodne skačući kao majmunčić gore-dolje po ulici. Stopala su mu se kupala u znoju.
- No, stvarno...- uzdahnula je nemoćno mama i pustila Davora da uživa u novim čizmicama. Sutradan ujutro sručio se na naselje moćan pljusak ( kao da ga je Davor naručio ) i ulicom je tekla zavidna količina vode. Davor je jedva dočekao da se vjetar stiša. Izletio je van u kratkim hlačicama i svojim trofejnim čizmicama pa pljus.... pljus... Skočio je u vodu, onako junački, nekoliko desetaka puta, opet i opet... Bio je mokar do gole kože.
Uvečer, nakon što se oprao i najeo, dohvatio je svoje čizmice i krenuo prema spavaćoj sobi.
- Eheeej, stoj, mladiću! Ne misliš valjda s njima u krevet?! - zgranula se mama. Davor je imao onaj blesavo-nedužni izraz lica koji je mami dao odgovor na njezino pitanje. Upravo to je htio, s gumenim čizmicama u krevet. Uostalom, bile su čiste. Tako ih je on vidio iako se među ripnama zadržalo malo blata. Našli su sporazumno rješenje. Davor neće s čizmicama u krevet, ali čizmice moraju ostati uz njega cijelu noć. Na podu. Za svaki slučaj.
Tata i mama stajali su na pragu sobe, gledajući Davora kako spava. I u snu je izgledao jako sretan.
- Da sam prije znao koliko će mu radosti donijeti te gumene čizmice, ne bih toliko razmišljao o kupnji - promrmljao je ganuto tata.




( Velikom dječaku Davoru - Zagreb, ožujak 2016. )