Mrzim, mrzim budilicu,
totalnu bezobraznicu,
prekida mi lijepe snove!
Kad mi misli sretno plove
urla na noćnom ormariću.
Sate - dosadnjakoviću!
Zove me na ustajanje,
pranje zuba, umivanje...
-Hej, spavalice, sviće dan,
presijeci si ovaj san!-
Zlovolja me hvata neka,
sate, bit ćeš kratkog vijeka!
Šuti, šuti luda stvari,
tko za tebe još da mari!?
S druge strane krevet zove:
-Dođi, nudim slatke snove,
u toplom nove pričice,
zaboravi kazaljčice!-
Da tri zore odmah sviću
vraćam ti se, krevetiću!
Jedan, dva, tri, četiri, pet...,
odoh ja u snova svijet!
( Zagreb, siječanj 2016. )
Nema komentara:
Objavi komentar