Dojurio kišni oblak,
ostanak mu sunce krati:
- Idi dalje svojim putem,
ne mršti se, ne inati!
Ne guraj se ispred mene,
ne sijevaj k'o oko tigra,
ovdje kiše neće biti,
u polju se Dora igra!
Ležala je cijelo vrijeme,
bolesna je dugo bila,
darujmo je smiješkom neba,
konačno je ozdravila! -
Kapne oblak, ali suzom,
raznježi se, ćud si smiri.
Gleda dolje, a u polju
s Dorom smiju se leptiri.
(Zagreb, 21. rujna 2016.)
Nema komentara:
Objavi komentar