Voljela je bijele ruže,
hortenzije plave,
kraj ulaza i sad rastu
krupne cvjetne glave.
Ono staro stepenište
na nju me podsjeća,
s teglama od terakote
punim sitnog cvijeća.
Zajedno smo tu skupljale
suhe ruže što bi pale.
Miris cimeta i klinčića
svako Badnje veče,
na adventskom vjenčiću
zapaljene svijeće.
Njene klupe u dvorištu;
jednog ljetnog dana
listale smo neku knjigu
ispod suncobrana.
A knjiga je ova krila
čudna putovanja.
Rekla mi je tad': - Sanjari!
Bogat čovjek sanja! -
I sanjale smo skupa
daleke zemlje s klupa.
Taj niz sličica u meni
ni danas ne blijedi,
tople oči boje čokolade,
svaki pramen sijedi...
Sve slike kad smo putovale
u zemlje koje smo sanjale.
I da još tisuće ruža
iz vrta uvene,
uvijek pamtiti ću ruke
darežljive njene.
(Zagreb, rujan 2016.)
Riječ koju možda niste znali:
- terakota - pečena lončarska glina, najčešće crvenkaste boje, odnosno skupni naziv za predmete izrađene od nje poput kiparskih uradaka (od terakote se izrađuju i razne posude za cvijeće, crijep...)
Nema komentara:
Objavi komentar