Ružan dan je mojoj mami
zasjenio lice,
brige, brige, samo brige
otežale joj trepavice.
Dižem ljestve sve do neba
da ti mjesec skinem;
nemoj, mama, biti tužna,
i ja onda brinem.
Izvući ću ti dragulj-zvijezdu
što u vodi blista
da se tvojem licu vrati
ona radost čista.
Donijet ću ti smijeh u čaši
i kolačić mira...,
sve..., još vjetru ću šapnuti
da ti nježno svira.
Ne trebaš mi dati mjesec,
zvijezde što tu stoje,
moj mjesec i moje zvijezde -
ti si, zlato moje!
I ne brini, moj anđele,
kad se mama brine;
tvoj zagrljaj čini, dijete,
da joj tuga mine.
( Zagreb, 15.rujna 2016. )
Nema komentara:
Objavi komentar