Noć polako blijedit' stala,
sad će sunca tračak...
Zvjezdice na ples pozvao
jedan bijel' oblačak.
Prije nego se raziđu
kolo vodit' stanu,
u ludoj vrtnji sapleli se
o jablanovu granu.
Rasule se zvjezdice,
raspao oblačak,
na tom mjestu rodio
maleni maslačak.
Od zvijezda zlatnih bio je
u travi zlatno-žut,
od oblačka potom bijel
i spreman za svoj put.
Zvjezdice ga posule,
ispunio oblačak,
laganiji od perca bje
loptasti maslačak.
Kad vidiš da zrakom leti
ova lopta meka
to beskraj je neba zove,
netko tamo čeka!
( Zagreb, lipanj 2016. )
Nema komentara:
Objavi komentar