Od trešanja naušnice,
poljskog cvijeća ogrlice,
dugi nokti od latica,
blagi okus kiselica,
skrivanje sred visokih trava
da ne vidi se ni glava
kad te mama zove kući.
Kesteni u jesen vrući
koje pekli smo predveče,
noć što uz priče mirno teče.
Čokolade Braco, Seka
i staklena boca mlijeka,
ljuljačka na starom boru,
naše igre na izvoru;
bistra voda, rajski kutak,
vidiš svaki njen oblutak...
Voda koja nikada ne hlapi -
to su djetinjstva mog kapi.
Sjajne iskrice pod pepelom,
u svakoj - moj je rodni dom.
( Zagreb, travanj 2016. )
Nema komentara:
Objavi komentar