Rujanka, jesenska vila,
toplu kapu je stavila.
U jesenskom kaputiću
mete lišće po putiću.
Maše metlom lijevo-desno,
a vjetar je gleda bijesno:
- Draga, kvariš mi posao,
tri dana sam nosao
to lišće po putu,
slažem stazu žutu. -
- Kakva šteta - reče vila.
- A ja sam baš zamislila
tepih lišća crvenog
bijelim špinama prepletenog. -
- Zamisao još je bolja:
od hrasta do onog polja
skupa složit ćemo šaren sag
da jeseni se vidi trag.
Jer je takva slika njena,
cijela jesen je šarena! -
- Samo vjetre puši manje,
jesenske su kape tanje.
Ni kaputić me ne grije,
smanji doživljaj, hladno mi je! -
(Zagreb, 08. listopada 2016.)
Nema komentara:
Objavi komentar