U vrijeme adventa svi su izlozi u gradu novo uređeni i blještavi. Na trgu se ponosno uzdiže nakićena jelka. Emu obuzima krasan osjećaj dok drži tatinu ruku. Polako šeću Petrinjskom ulicom i grickaju sušene banane. Tek predvečer se vraćaju kući.
I njihovo naselje ima blagdansko ruho. Neki su prozore već okitili lampicama, ali Emini će to učiniti na Badnjak. Baka ih dočekuje s toplim kiflicama. Ema voli pekmez u kiflicama, ipak jede polako jer je pekmez još vruć.
- Uz vrući pekmez ne smiješ biti lakom - upozorava baka.
Ema razgledava katalog s ponudom igračaka.
- Oh, vidi nova Hello Kitty ....,ajme, Barbi u ružičastoj haljini..., gle, kućica Peppa praščića... -
Ema sastavlja listu želja za Božić, ali samo u glavi jer Ema još ne zna pisati, barem ne sva slova.Baka gleda Emu i blago se smiješi.
- Kad sam ja bila mala kao ti, nisam imala listu želja. -
- Ali kako je onda Djed Mraz znao što će ti donijeti? - pita Ema.
- Nije znao. Svakom je djetetu donio isto: po jednu jabuku božićnicu i vrećicu salona. -
- Što su to saloni? - ne zna Ema.
- To su ti šećerni, božićni ukrasni bomboni. Bili su umotani u staniol-papiriće svih boja, s resicama na krajevima. Negdje su ih zvali krizbanovi..-
- Dobili ste samo jabuku i bombone?! - čudi se Ema.
- Bili smo sretni - smije se baka. Djed na to dodaje:
- Vi ste stvarno bili sretni ako ste svoje mogli pojesti odmah! Naši su se stavljali na bor i nisu se smjeli jesti sve do Sveta tri kralja. Ja sam znao kradom skinuti koji komad, oprezno ga odmotati i pojesti. Umjesto njega zamotao sam u staniol lijepo izrezani komadić repe, da me tata ne otkrije. Inače bi bilo svašta! -
- Pa i naši su se stavljali na božićno drvce, jedan na bor, jedan u usta! -priča baka. - Moj je tata (a tvoj pradjed) bio soboslikar. Od stiropora kojim su bile obložene kante s bojama izradio je jedne zime cijeli dvorac. -
- Kako se od stiropora gradi dvorac ? - pita opet Ema.
- Nacrtao je dijelove na njemu. Izrezao ih je pomoću malog nožića i obojio. Ispod naše jelke složio je cijelu palaču. Zatim cijeli mali grad i povrh grada štalicu s Isusom u jaslama. - Baka ode do prozora i zagleda se van.
- Bio je to prekrasan Božić. - kaže tiho.
Emi se čini da je baka odjednom tužna, ali to joj se sigurno samo čini. Zašto bi baka bila tužna ?
Gleda Ema katalog i ne shvaća ni zašto joj odjednom njena lista želja nije tako važna. Ma, želi ona još uvijek novu Hello Kitty, ali...
Oko osam sati sprema se na spavanje. Daje poljubac baki za laku noć. Nešto je muči pa pita baku:
- Što je bilo s tvojim stiropornim dvorcem, bako ? -
- O, ne sjećam se više! Puno je vremena prošlo. Možda se slomio, tko zna! Stvari nestaju, znaš. To su samo stvari. Ali sjećanje na drage ljude, to je nešto drugo - smješi se opet baka i miluje Emu po kosi. - To nam nitko ne može uzeti. -
Toplo je Emi u krevetu. Toplo joj je oko srca. Odmah utone u san.Sanja bijele storoporne dvore i sebe u njima u dugoj, blještavoj haljini. Iznad dvorca širi se neka blaga svjetlost i u svjetlosti vidi drago lice nekog starca s bradom. Sve je lijepo i tiho.
Spava Ema mirnim snom i u snu se smiješi nepoznatom pradjedu.
( Zagreb, ožujak 2013. - Voljenom tati )
Nema komentara:
Objavi komentar