Vjetar huji, vjetar buči,
trese krov na maloj kući
pa se bori s planinom
i zaluđen sav visinom
kao artist na trapezu
bojazni je lišen svake,
leti nebu pod oblake.
Sad stablima glave stišće,
sad kovitla palo lišće,
do tla svija breze tanke,
čupa mlade sve izdanke.
Poput divljeg konja juri,
sve oblake trga redom
i zasipa zemlju ledom.
( Zagreb, 18.03.2013. )
Nema komentara:
Objavi komentar