Usnulim gradom šetaju svijeće
bezbrojne, drhtave, manje i veće.
Svečane, tihe, k'o rijeka teku,
posipaju zlatom zemljicu meku.
S njima u nizu - putuje cvijeće
rasipajuć' miris od tihe sreće:
večeras, u spomen tisuća duša -
tisuće živih šapat mu sluša !
Šapuću gumbeki, šapuću špine,
krizantema okruglih glavice fine,
šapuću ruže i karanfili
uz svijeće - k'o u nekoj idili.
Sva sjećanja i sve uspomene,
sve što nas veže - njih, tebe i mene -
sve ljudsko, toplo, šapuće cvijeće
dok usnulim gradom šeta uz svijeće.
( Zagreb, 1994. )
Nema komentara:
Objavi komentar