Stariji ljudi naročito vole svoja sjećanja, ali samo ona lijepa sjećanja.
- Ima jedna pjesma - kaže Emina baka. - Ovako joj idu stihovi: "Pamtim samo sretne dane..." -
Uginuo je Emin psić Crni. Bio je malen, sitan i lako se uspio provući kroz dvorišnu ogradu. Istrčao je na ulicu i dospio pod kotače jurećeg automobila. A toliko su pazili na njega!
Ema danima plače. Prizor u kojem je na Crnog naletio automobil duboko joj se urezao u sjećanje.
Baka je tješi.
- I tužne se stvari događaju - kaže i grli je . - S vremenom će tuga proći. Pokušaj zaboraviti kako se sve dogodilo.Bolje se sjećati samo onoga što si s njim proživjela. -
I Ema se sjeća. Sjeća se kad se Crni dokopao tatine papuče i odvukao je u svoju pseću kućicu. Nitko to nije vidio. Tražili su je dva dana i otkrili tek kad je mama čistila unutrašnjost kućice. Papuča više nije ličila ni na što.Tati je u međuvremenu dojadilo hodati samo s jednom - napola obuven, a napola bos. Kupio je nove papuče. Njih Crni nije volio, možda zato što su bile obične, neugledne i smeđe. Nisu imale lijepe šare kao stare tatine.
Ema je bila nestašna. Svašta joj je znalo pasti na pamet. Uzela je novu tatinu papuču i natrljala je komadom jegera. Jeger nije voljela, ali volio ga je Crni.
- Kad osjeti miris salame zavoljeti će i tatine nove papuče - mislila je.
I stvarno, Crni je tatinu novu papuču izgrizao do potplata. Nije da je to Ema željela, ali ne zna ona što je zapravo željela...
Tata se opet naljutio, ali izgledao je nekako smiješno dok se tako ljutio i brk mu je bježao na jednu stranu.Svaki put kad se sjeti toga Ema se nasmije.
Vrijeme prolazi i tužna sjećanja blijede. Ne zaboravlja Ema Crnoga, samo je tuga manja. Ponekad pri pomisli na njega, čini joj se kao da je on još uvijek s njom, tu negdje, kao da se samo skriva od nje... Iz sjećanja dozove neku veselu zgodu s Crnim.
Ta su sjećanja dobra sjećanja i sretna je Ema što ih ima.
( Zagreb, siječanj 2013. )
Nema komentara:
Objavi komentar