STARA PEĆ

Stara peć drva guta i stenje
kao da je pojela kamenje.
Sve pucketa u njoj suha cjepanica,
crveni se iskričava žeravica...
Od vatrene, sjajne gomilice,
treščica i dvije-tri cjepanice,
peć se sva razbijeli i sva se nadima,
dimnjak iskašljava silne oblačine dima.
A ta je starica gusnata, naherena, čudna,
dugo u noć znala biti budna.
Tolike pekmeze i zlevanke znala je ispeći,
voz drva brzo manji, njezin trbuh samo veći.
Pamtim: bučine sjemenke u njoj su se pekle,
sočne pogače s makom iz nje potekle,
miris pečenih tikvi i domaćeg kruha,
bijele kave, palente što se kuha...

.....

Za nekoga, ovo je samo pjesma o peći,
a ja znam: svi kucaji srca ne mogu se točno izreći.

Te ne postoje riječi, te ne postoje riječi...





( Zagreb, listopad 2015. )