PONEKAD

Ponekad čujem...
o stvarima koje se ne vole,
ponekad uhvatim prizore
koji me bole...
...i tužna sam zbog ratova,
zbog granatama izbrisanih katova,
djece - vojnika,
žalosnih zbjegova, ratnih slika,
zbog toliko izgubljenih domova,
krađe djetinjstva, obiteljskih lomova...

Ponekad sam tužna i zbog nestalih ždralova,
potresa i strašnih vodenih valova,
kuća u vodi, nasukanih kitova
i razornih vatri protiv kojih nema štitova.

Znam, ne može sve biti kako ja želim,
al' samo želim da se životu veselim
kroz točkice na krilu bubamare,
kroz leptirovih krila šare,
kroz brbljavost malih ptica,
kroz pozdrave lastavica,
kroz smiješne nozdrve devine,
kroz nečije oči nevine...
...
I da se sa mnom životu vesele
dječaci i djevojčice crne, žute i bijele...

Zapravo, tko nas je razdijelio kroz boje?
Jer iste je boje
i srce moje i srce tvoje!





( Zagreb, rujan 2015. )