Ta spretna došljakinja!
Gurnula je okuse Ljeta u staklenke,
zarobila ih u bačvama,
stegnula u stručke mente obješene pod gredom,
zauzdala u viticama vinove loze
i rasula po košarama.
Natjerala je Ljeto u zapećak da miruje.
Zamela mu trag maglama.
A ona se, lukavica, uvukla u nosnice,
zašuškala u pužnici uha,
raširila u očima,
zadrhtala u noćima
i kliznula niz čelo u kapima sivih kiša.
Nemirna i ćudljiva,
ogrnula se vjetrom,
stavila šešir od grafitnih oblaka
i jurnula putem uz koji su šutjela prazna strništa.
Izgubila se u tihim vinogradima,
umirila i ona, na kraju, među zaspalim pjesmama berača,
između osmijeha i plača zaboravljenog Sunca,
čekajući Zimu.
Gošća dobro nam znana - Jesen.
( Zagreb, rujan 2015. )
Nema komentara:
Objavi komentar