U zimsko jutro dok mećava vije
u dvorište evo gladne lije.
Prošla kraj zdenca i malog svinjca
pa pravo - do kokošinjca!
Virne unutra: ponuda bijedna,
u kokošinjcu tek koka jedna.
S prečke skoči preplašena koka,
uhvati je lija baš usred skoka.
Stisnula koku što se koprca,
vrti se, jadna, sve perje frca.
-Pusti me, molim, -kokica traži-
imam maleno pile, dok ne osnaži
mamicu treba, ti drugo ručaj.
Razumiješ, draga, takav je slučaj!
Ne želiš valjda lošu reklamu,
da javnost sazna: SMAZALA MAMU!
Razmisli malo što reći će svijet,
ne treba ti takav publicitet!
A istinu velim, sad je u kući,
na toplom ga drže, u gajbi čuči!-
(Ma laže koka, ali je hića
spasiti glavu od tog gladnog bića!
Pileta nikad nije ni bilo
makar se klela u desno krilo.)
-Otkud' sad pile?! I da nije varka
pa nisam ti ja humanitarka!
Ne trpim ni kad je jaje mućak,
još manje da bacim cijeli ručak!
Ja moram jesti - zakon života,
nahranit' me neće moja dobrota!-
Al' sekund' poslije zastane lija,
u glavi joj sjeme sumnje proklija.
Nije ona neka zvjerka slavna
al' posla je takvog da je osoba javna.
Što ako koka istinu kaže,
sa svima imat' će dosta gnjavaže.
Držati mora i nešto do časti,
bolje bit' gladna, odreći se slasti!
I pusti koku da svi ne pošize.
Na putu natrag čak nešto prigrize.
Pokrala lija uspavanog medu
(izvukao ribu kroz rupu u ledu,
ostavio hranu da spremna bude
za svoje malce kad se probude!)
Znamo svi, nije ni lisica glupa:
dobra je ocjena javnosti skupa!
Toliko o tome što je lija jela.
Glavno da je vuk sit, a koza cijela!
Uh, zaboravih u cijeloj toj priči:
a što će jesti medvjedići?!
(Zagreb, 29.01.2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar