Noa škilji, još su snene oči
pa van gleda - vidljivost je mala.
Ulica je maglom zavijena
k'o zavjesa dimna da je pala.
Nad tlom stoji, klizi li to nekud?
Mliječna magla ulicom se vuče,
sve je s'krila, upila u sebe,
sporo, lijeno obavija kuće.
Kaže mali: - Zamrljao netko
bijelom bojom svu ulicu moju!
Brže, bako, gumicu donesi
da izbrišem ovu bijelu boju!
Maknut ću je, neka bude lijepo,
od ulice da se vidi više! -
- Moje dijete, bilo bi to krasno
da sve ružno lako se obriše. -
(Zagreb, 10.01.2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar