Nisam baš čovjek od jela,
mučna mi puna je zdjela
mlinaca, mesa il' sira,
od hrane - dajte mi mira!
Ribu okusit' ne mogu,
nju izbjegavam još s nogu
pa niti za stol ne sjedam
da nedrago jelo ne gledam.
Danas su, kažu, Tri kralja,
zelje sad kuhati valja,
od riječi "zelje" meni je muka,
brišem na sam miris luka.
Mnogima draga je pizza,
mama voli salatu od klica,
meni pizza nije nešto,
salate zaobiđem vješto.
Kažu: u povrću su vitamini
i voće izbor je fini.
-Što bi ti?-pita me mama,
a meni dosadna i salama.
O,čudo, nekom je fina
ona drhtava hladetina
(i vi bi drhtali vječnost cijelu
da vas drže - u frižideru!)
Rižu? Ne bih - ni na vrh noža!
Kome draga je pileća koža
pa makar i hrskava bila
ili pečena pileća krila?!
Variva, sačuvaj, bože!
Pomfri, ajd'- malo može,
kap kečapa povrh toga,
eto jedinog izbora moga!
Djed veli: - Istina čista,
mršav si k'o kišna glista,
k'o štapić krumpira si,
sve više nalik na - pomfri! -
Pod hitno mijenjam prehrane način,
(k'o da sam otkrio čarobni začin!).
Provodim ukidanje ovog posta,
zbrčkavanja bilo je dosta!
Probat' ću sve što mi daju
i ribu i pile na kraju.
Od sada jedem sve po redu,
no, dobro, osim - školsku kredu!
(Zagreb, siječanj 2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar