Znaš li tko je onaj putnik što noć svaku
jaše nebom na oblaku?
K'o kolačić sav od meda
što se jutru pojest' ne da
ili neka lopta žuta
na nebeskoj tamnoj cesti
ostavljena nasred puta.
Kao zlatnik bačen gore,
sjajan broš što skriva more...
K'o hrskavi kruh iz peći,
poput jajeta u teći...
Obješenjak što se smije
kad ga more žedno pije
il' u rijeci se ugleda.
On se cakli sav u vodi
dok s oblakom nebom brodi.
Ide drsko kroz mrak moćni,
to je mjesec - vitez noćni!
Zlatni kotač noćnih kola
što voze ususret danu
ka nebeskom svome stanu.
Zagreb, 15.01.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar