Kad autić rastavljam pred svima
znakovito je odraslima,
odrasli odmah sve znaju,
ovakve prognoze daju:
-To je gotova stvar,
ti si rođeni automehaničar! -
Leti moj vlakić po sobi,
sve brže kilometre drobi,
dajem im priliku novu
da strojovođom me zovu.
Kad puštam avion u zrak
dajem im razlog jak'
k'o pilota da me vide,
sve to već na živce mi ide!
Ma kako odmah naslute
moje životne pute?
Kako baš odmah svi znaju
što ću ja biti na kraju?
E, svašta - samo to velim,
pa promislim - tijelom cijelim
prođe mi ugoda slatka,
evo mi "slatkog" zadatka!
Kako volim sladoled ludo,
kolače tamanim - čudo,
da sebi uredim stvar
bio bih - slastičar!
Nije to ideja loša:
kremšnita, torti, brioša...,
svaki dan dosta pred tobom,
problema nema s tom robom.
Pečeš, prodaš, zaradiš tako,
neprodano - pojedeš lako!
Sladoled smrznut je - stoji,
neprodanog - tko da se boji?!
Na kraju svake balade
i tom se doskočiti dade,
ne brinem za zalihu onu,
pojesti mogu ga tonu!
Sad kažem JA:- Gotova stvar,
da, biti ću SLASTIČAR! -
(Zagreb, siječanj 2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar