SVE JE TO JEDAN KOKOŠINJAC

U zimsko jutro dok mećava vije
u dvorište evo gladne lije.
Prošla kraj zdenca i malog svinjca
pa pravo - do kokošinjca!
Virne unutra: ponuda bijedna,
u kokošinjcu tek koka jedna.
S prečke skoči preplašena koka,
uhvati je lija baš usred skoka.
Stisnula koku što se koprca,
vrti se, jadna, sve perje frca.
-Pusti me, molim, -kokica traži-
imam maleno pile, dok ne osnaži
mamicu treba, ti drugo ručaj.
Razumiješ, draga, takav je slučaj!
Ne želiš valjda lošu reklamu,
da javnost sazna: SMAZALA MAMU!
Razmisli malo što reći će svijet,
ne treba ti takav publicitet!
A istinu velim, sad je u kući,
na toplom ga drže, u gajbi čuči!-
(Ma laže koka, ali je hića
spasiti glavu od tog gladnog bića!
Pileta nikad nije ni bilo
makar se klela u desno krilo.)
-Otkud' sad pile?! I da nije varka
pa nisam ti ja humanitarka!
Ne trpim ni kad je jaje mućak,
još manje da bacim cijeli ručak!
Ja moram jesti - zakon života,
nahranit' me neće moja dobrota!-
Al' sekund' poslije zastane lija,
u glavi joj sjeme sumnje proklija.
Nije ona neka zvjerka slavna
al' posla je takvog da je osoba javna.
Što ako koka istinu kaže,
sa svima imat' će dosta gnjavaže.
Držati mora i nešto do časti,
bolje bit' gladna, odreći se slasti!
I pusti koku da svi ne pošize.
Na putu natrag čak nešto prigrize.
Pokrala lija uspavanog medu
(izvukao ribu kroz rupu u ledu,
ostavio hranu da spremna bude
za svoje malce kad se probude!)
Znamo svi, nije ni lisica glupa:
dobra je ocjena javnosti skupa!
Toliko o tome što je lija jela.
Glavno da je vuk sit, a koza cijela!
Uh, zaboravih u cijeloj toj priči:
a što će jesti medvjedići?!






(Zagreb, 29.01.2014.)

TARA JEZIKOZNALAC

Tara neće konja zajahati
nego će konja ZAKONJATI.
Ako ste mislili da će na slonu jahati-
ona će na slonu SLONATI.
I neće metlom mesti,
njenom metlom će se METLATI.
Niti će pijetao jutrom kukurikati,
pijetao će, jasno, PJETLATI.






(Zagreb, 2008.)

SUGAR CAT

U glumice slavne mačak
ukrao joj slave tračak;
kad fotograf nju uslika
i njegovog evo lika.
Poludjeli svi od reda:
s naslovnica - mačak gleda!
U čemu je, pitaš, stvar?
Taj je mačak pomodar.

Elegantan, nema što.
I mirišljav, oho-ho!
Sav sa stilom, modni znalac,
nije on provincijalac.
Kapu dolje ostalima,
al' što ovaj imidž ima!
Jedna modno osv'ještena duša
što modne diktate sluša
pa je uvijek "IN" i "TOP",
a ne kao neki "FLOP".
Taj ne prlja šape travom
i odijeva se sa stavom,
urban' mačak finog hoda,
taj vam košćice ne gloda,
on kraj kanti samo prođe
poput mačjeg kralja, vođe...
Ni ostatke taj ne prosi
već raskošnu bundu nosi.
Bunda siva, meka, skupa
(bez buha i inih rupa),
ne legne ti svugdje taj,
čistunac je strašan, znaj!
Šamponira se tri sata
i tapira na dva kata,
pa za tijelo uljna krema,
šape - s mirisom badema.
Njemu neće ni dan proć'
bez krema za dan i noć.
Obrve si fino stanji,
vježba da struk bude manji.
Sjajnim lakom šprica brk
kad ga savija u zvrk.
K'o da se po pisti kreće
kakvim koracima šeće!
U Ibizi ljeto cijelo
i s potpisom mu odijelo,
u prstenu sto karata,
a za nakit tata-mata!
Sav u sebe zaljubljen
mačak Slatki - maneken.

Svaka čast tom mačko-liku,
na engleskom vodi spiku,
za ime ga pita svijet,
on će:-I am Sugar Cat!-




(Bakina napomena: Djeco, ako pjesmicu čitate sami i još ne znate engleski, " I am Sugar Cat" čitajte: Aj em šugr ket, - a to vam na engleskom znači - mačak Slatki. Pozdravčić!)

(Zagreb, 29.01.2014.)

GAGARIN

Naš je mačak Gagarin
baš ljenjivac i fakin.

Po glavi ti uvijek skače,
sa užeta skida hlače,
na stoliću knjige dira,
trga role toalet papira.
Baca kuglice sa bora,
na zavjesi se ljuljat' mora,
sva prozorska stakla liže,
svuda njušku gurnut' stiže.
Skoči dolje sa balkona
pa se dere na sva zvona,
hranu svoju svud razvuče,
radi smetlište od kuće.
Još svoj pijesak svud razbaca,
prava mačja fakin - faca!
Vragolije radi vješto,
umjetnik za ludo nešto!
Kao da je pao s neba
uvijek iza vrata vreba
pa uleti, brz k'o strijela -
u kaosu je soba cijela.

Tek na jedno on ne trza
(tu mu šapa nije brza),
ponavljam već k'o refren:
miševe je lovit' lijen!
O njušku da mu se zakačio
tu bi miš na vijeke bio.
Da kraj njega kolo vode,
u oči ga to ne bode,
nek' je kraj njeg' mišji zbor
ma, voli on svoj komfor!
Da legija mišja bježi -
on radije mirno leži.
Kunjao bi uru svaku
sa sve četiri u zraku.
Ludirati se često zna,
ali kad se njemu da!
Što je svakom mačku sveto
ovaj neće, lijen je, eto!
Želučić mu pun od hrane,
ni mrva u njeg' ne stane
i boli ga za sve brk,
da ne bi sad još u trk?!

Dremljivac je Gagarin,
lijen koliko je fakin!





(Zagreb, 27.01.2014.)

TARA I KINESKI KOLAČIĆI SREĆE

U trgovinama danas svašta možeš naći,
neobične stvari, baš predmete lude,
od milijun čuda - kineski kolači
s porukama sreće interes mi bude.

Zanima me samo: ako uzmem tako
kolačića ovih pakiranje veće,
jesam li kupila stvarno sreću lako
i dobila veću količinu sreće?!

Ah, šalim se, jasno! Ne kupuje se sreća!
Ma što netko kaže, ona nema cijene.
Savjet moje bake: sreća je najveća
lijepa gesta, riječi srcem izgovorene.

Cijeni male stvari - eto, to je sreća,
nekom treba malo pa da sretan bude,
vlastita je korist drugom od sveg' preča,
a ne da sitnicom razveseli ljude.

Još mi kaže baka:- Ja priznat' ću tebi,
svatko danas svoje teške bitke vodi,
mnogi kažu - brinem jedino o sebi,
živjeti za druge - tko sa tim se rodi?!

Nije do dužnosti, nego i do sreće
kad nečim što radiš obraduješ druge,
kad na licu tuđem vidiš oči veće -
ushićenje, radost, bez brige i tuge! -




(Zagreb, listopad 2013.)

PJESNIK

S dna se srca
otme
jedan uzdah
tih,
pretoči
u riječ,
s usne
kapne
stih.




(Zagreb, 13.02.1996.)

MALE I VELIKE STVARI

Prime Emičini tata i mama pozivnicu za nečije vjenčanje. -Vjenčanje, to je velika stvar! - kažu.
Razmišlja Ema o tome što su velike, a što male stvari u životu.
Velika je stvar proljetno spremanje kuće (govori mama), velika je stvar registracija automobila (tvrdi tata), velika je stvar dobiti kredit (slažu se oboje), a Ema se sjeća kako je velika stvar bila dolazak paketa sa stvarima za nju od tete iz Njemačke i najveća od velikih stvari - proslava njezinog rođendana!
Ali Ema nekako najviše voli male stvari.
Zanimljivi kamenčić na cesti. Nađenu školjku na plaži. Morsku pjenu na valu. Kap rose na listu. Malu, zelenu gusjenicu u prolazu. Zrnca pijeska pod prstima. Svoju ruku u maminoj ruci. Prvi liz sladoleda od jagode. Bubamaru na dlanu. Miris kuhinje na božićno jutro. Poljubac za laku noć.
Male stvari ( misli Ema ) čine velike stvari, kao kad slažeš puzzle. Samo, kako su male, mnogi pored njih samo prođu. Ne vide ih. I kad ih vide rijetko kad zastanu, ne znaju što bi s njima. Šteta (misli Ema) jer kad se izgubi samo jedna mala puzzla - slika nije cijela. Tako to vidi Ema pa uvijek iznova uživa kad joj vjetrić zamrsi pramen kose. Kad joj prijateljica pokloni keksić. Kad vidi bakine naočale na ormariću. Kad spazi tatu da se vraća s posla i trči mu u susret. Kad radi anđele u snijegu...
Male su stvari sjajne stvari. Skupljene na hrpu grade lijepo djetinjstvo, a to je onda velika stvar. Jedan pogled - mala stvar, ali iz njega se može izroditi ljubav, a to je već velika stvar. Zadnji bombon - mala stvar, ali kad ti ga netko pokloni to bi već moglo biti lijepo prijateljstvo i to je jako velika stvar.
Vi to već znate, zar ne?




(Zagreb, siječanj 2013.)

ŠTO ĆU BITI KAD ODRASTEM

Kad autić rastavljam pred svima
znakovito je odraslima,
odrasli odmah sve znaju,
ovakve prognoze daju:
-To je gotova stvar,
ti si rođeni automehaničar! -

Leti moj vlakić po sobi,
sve brže kilometre drobi,
dajem im priliku novu
da strojovođom me zovu.
Kad puštam avion u zrak
dajem im razlog jak'
k'o pilota da me vide,
sve to već na živce mi ide!

Ma kako odmah naslute
moje životne pute?
Kako baš odmah svi znaju
što ću ja biti na kraju?
E, svašta - samo to velim,
pa promislim - tijelom cijelim
prođe mi ugoda slatka,
evo mi "slatkog" zadatka!

Kako volim sladoled ludo,
kolače tamanim - čudo,
da sebi uredim stvar
bio bih - slastičar!
Nije to ideja loša:
kremšnita, torti, brioša...,
svaki dan dosta pred tobom,
problema nema s tom robom.

Pečeš, prodaš, zaradiš tako,
neprodano - pojedeš lako!
Sladoled smrznut je - stoji,
neprodanog - tko da se boji?!
Na kraju svake balade
i tom se doskočiti dade,
ne brinem za zalihu onu,
pojesti mogu ga tonu!

Sad kažem JA:- Gotova stvar,
da, biti ću SLASTIČAR! -




(Zagreb, siječanj 2014.)

USPAVANKA ZA TEDIJA

Sve je mirno, slatko spavaj,
sklopi oči, mali Tedi,
zvjezdice ti pozdrav šalju -
šapćem tiho svome medi.

Uličice i trgove
prekrila je noćna tama.
Laku noć i lijepo sanjaj
i ne boj se, tu je mama!





(Zagreb, siječanj 2014.)

NOA I MAGLOVITO JUTRO

Noa škilji, još su snene oči
pa van gleda - vidljivost je mala.
Ulica je maglom zavijena
k'o zavjesa dimna da je pala.

Nad tlom stoji, klizi li to nekud?
Mliječna magla ulicom se vuče,
sve je s'krila, upila u sebe,
sporo, lijeno obavija kuće.

Kaže mali: - Zamrljao netko
bijelom bojom svu ulicu moju!
Brže, bako, gumicu donesi
da izbrišem ovu bijelu boju!

Maknut ću je, neka bude lijepo,
od ulice da se vidi više! -
- Moje dijete, bilo bi to krasno
da sve ružno lako se obriše. -



(Zagreb, 10.01.2014.)

TARA KROJAČICA

Vrijednoj ruci ništa teško nije,
svojoj lutki haljinicu šije.
Od tkanine bijele čuda stvara
Tara - spretna krojačica mala.

Pažljiva je, sve radi polako,
u brzini pogriješi se lako.
Sašit' dobro - tko to htio ne bi,
jednog dana šivat' će i sebi!




(Zagreb, 14.01.2014.)

NOĆNI VITEZ

Znaš li tko je onaj putnik što noć svaku
jaše nebom na oblaku?

K'o kolačić sav od meda
što se jutru pojest' ne da
ili neka lopta žuta
na nebeskoj tamnoj cesti
ostavljena nasred puta.

Kao zlatnik bačen gore,
sjajan broš što skriva more...

K'o hrskavi kruh iz peći,
poput jajeta u teći...
Obješenjak što se smije
kad ga more žedno pije
il' u rijeci se ugleda.

On se cakli sav u vodi
dok s oblakom nebom brodi.

Ide drsko kroz mrak moćni,
to je mjesec - vitez noćni!
Zlatni kotač noćnih kola
što voze ususret danu
ka nebeskom svome stanu.



Zagreb, 15.01.2014.

NE VOLIM JESTI I TOČKA

Nisam baš čovjek od jela,
mučna mi puna je zdjela
mlinaca, mesa il' sira,
od hrane - dajte mi mira!

Ribu okusit' ne mogu,
nju izbjegavam još s nogu
pa niti za stol ne sjedam
da nedrago jelo ne gledam.

Danas su, kažu, Tri kralja,
zelje sad kuhati valja,
od riječi "zelje" meni je muka,
brišem na sam miris luka.

Mnogima draga je pizza,
mama voli salatu od klica,
meni pizza nije nešto,
salate zaobiđem vješto.

Kažu: u povrću su vitamini
i voće izbor je fini.
-Što bi ti?-pita me mama,
a meni dosadna i salama.

O,čudo, nekom je fina
ona drhtava hladetina
(i vi bi drhtali vječnost cijelu
da vas drže - u frižideru!)

Rižu? Ne bih - ni na vrh noža!
Kome draga je pileća koža
pa makar i hrskava bila
ili pečena pileća krila?!

Variva, sačuvaj, bože!
Pomfri, ajd'- malo može,
kap kečapa povrh toga,
eto jedinog izbora moga!

Djed veli: - Istina čista,
mršav si k'o kišna glista,
k'o štapić krumpira si,
sve više nalik na - pomfri! -

Pod hitno mijenjam prehrane način,
(k'o da sam otkrio čarobni začin!).
Provodim ukidanje ovog posta,
zbrčkavanja bilo je dosta!

Probat' ću sve što mi daju
i ribu i pile na kraju.
Od sada jedem sve po redu,
no, dobro, osim - školsku kredu!



(Zagreb, siječanj 2014.)

JA BIH NA MORE

Čistoća je pola zdravlja -
izreka je stara.
Žalim, kupat' se ne volim,
kupanje zamara.

Mrsko mi je još na vodi
kad se stvori pjena,
kad izađeš svi te njuše,
mirišeš k'o žena.

Kupila mi mama kupku,
al' nije za muške,
sad mirišem poput seke
na dinje i kruške.

A more je pjesma druga!
Tko plivat' ne voli?
Drag mi je i morski miris,
na koži - trag soli...

Kad o zdravlju brinut' moram,
s riječi na djelo -
na more me pošaljite
molim, ljeto cijelo!

Pa da vidite mladića -
koja snaga lavlja!
S mišićima od plivanja
pucat ću od zdravlja!




Zagreb, 09.01.2014.