To ljeto dvije tisuće i neke,
u naselju kraj stare štreke,
po nekoliko pamtim stvari
naoko nevažnih, ali punih čari.
Po likeru od mandarina
kom aroma je prefina,
liznutom po prvi put
uz djedov smijeh (o, nije bio ljut!)
Po onim trešnjama žarko crvenim
u gajbama plitkim, drvenim,
krupnim i slatkim u mojim ustima
i po od branja sljepljenim prstima,
trešnjama vezenim na njenoj bluzici
dok je vodila psića na uzici
i pjevušeći prošla kraj ograde
noseći u zdjeli jagode.
Tad' sam je prvi put vidio,
al' onda još sam se stidio,
glupan što sam se sramio
i pred njom nešto sam dramio.
Upamtila me k'o dečka zbunjena
mala iz Ulice kestena.
Ma, neka - bilo i prošlo je!
No, sve što s tim ljetom došlo je
pamtim k'o najljepše dane,
posebne mi, izabrane...
Bakinu štrudlu od višanja,
ptice u rana svitanja,
duge šetnje s djedom kraj potoka,
prvo pecanje s riječnog otoka.
Baku što ljeto cijelo
sprema zimnicu i limoncello.
(Zagreb, 06.06.2014.)
Ako niste znali ove riječi:
- štreka - starozagrebački izraz, u purgerskom rječniku označava prugu
- aroma - ugodan vonj, miris
- gajba - rešetkasti sanduk za voće, obično od drvenih letvica
- limoncello - liker od limuna talijanskog podrijetla
Nema komentara:
Objavi komentar