- Što kažeš na to da danas napravimo tortu od jagoda, ha? -
Leon je bio oduševljen bakinim pitanjem, pogotovo zato što je rekla riječ NAPRAVIMO. Volio je baki pomagati u kuhinji.
Oprali su ruke. Baka je stavila pregaču. Leon je zavezao čistu kuhinjsku krpu oko struka i prionuli su na posao.
- Šest jaja na sunce, ali oprezno! - rekla je baka zapovjednim tonom poput kakva generala u vojsci. Baka se voljela šaliti. Leon je gotovo pobožno izvukao kutiju s jajima iz hladnjaka. Izbrojao je šest jaja važnošću višeg časnika, a baka je svako lagano lupnula o rub zdjele i pažljivo odvajala žumanjke od bjelanjaka.
- Vaga! - zapovjedila je ozbiljno baka i Leon je poslušno otvorio vratašca ispod sudopera i izvadio malu vagu.
-Šećer! - izrecitirala je opet baka. - Deset dekagrama.-
Leon je žlicom stavljao šećer u posudicu na vagi, kazaljka se pomaknula.
- Još jednu žlicu. - Baka je gledala u kazaljku, a Leon je mirno stavio još jednu žlicu šećera.
- Stoj, dobro je! Sipaj sad na žumanjke, vojniče! - Leon je sipao.
- Mikser! -
Leon je između redova lonaca izvukao mali, bijeli aparat. Bio je silno ponosan na sebe jer je točno znao gdje što stoji u kuhinji.
- Čuvaj sad! - rekla je baka što je značilo da se Leon mora odmaknuti korak dalje jer baka nije voljela da stoji sasvim blizu dok mikser radi. Leonu je bilo jasno da je on još premalen da miksa sam i zato je strpljivo stajao na svom mjestu. Baka je miješala žumanjke i šećer sve dok se žumanjci, žuti poput maslačaka, nisu zabijelili i postali pjenasti. Onda je skinula i oprala metlice i potom miksala bjelanjke. Leonu je već dojadio zvuk miksera i stajanje po strani pa je pokrio uši.
- Pjevajmo! - viknula je baka da nadjača zvuk aparata.
Leon se proderao prvo što mu je palo na pamet:
" Bube su u glavi, to su godine,
bube su u glavi, stotine,
bube su u glavi, proći će i to,
nije ništa opasnoooooo..."
Baka je pjevala s njim dok je radila. Bjelanjci su narasli do ruba posude i pretvorili se u snježnu gomilicu.
- Pogledajte jesu li dovoljno čvrsti,časniče! - naredila je baka-generalica, a Leon je izokrenuo posudu naopačke i strogo kimnuo glavom.
- Provjereno. Čvrsto je. -
- Mrvice - rekla je baka kratko i Leon ih je sipao iz vrećice na vagu.
- Šest deka, dovoljno je - odlučila je baka.
- Deka? Deka za pokrivanje? - smijao se Leon jer je i njemu bilo jasno da tako nešto nije u pitanju.
- Da, šest deka i tabla špeka. Ha,ha, šalim se, ali rimuje se pa sam rekla... Ne deka za spavanje nego deka - dekagrama - kao mjera. Znači do ove crte tu... Sad ih sipaj u zdjelicu i namoči u malo mlijeka. Samo malo.. -
Napravljeno.
- Deset deka margarina - glasno će baka i odreže komad žućkasto svilenkaste kocke iz folije pa ubaci u posudu sa žumanjcima. Opet zvuk miksera.
- Dvije čaše oraha - nabraja dalje baka, a Leon uzme plastičnu čašicu od jogurta i do vrha je napuni mljevenim orasima. Dva puta tako.
- Može? - upitno je pogledao baku.
- Može. - Leon je istresao orahe u zdjelu. Opet je zvrndao mali, bijeli aparat. U masu su uskočile i mrvice namočene u mlijeku. Na kraju je baka kuhačom lagano, lagano umiješala u sve i onu snježnu gomilicu od bjelanjaka.
- A brašno? - uznemirio se Leon. - Zaboravili smo brašno! -
- U ovaj biskvit ne ide brašno. - smirila ga je baka.
- Aaaaaa - razočarao se Leon. On je volio brašno prosipano po radnoj plohi da može ispisati kažiprstom koje slovo ili crtež u njemu. Baka ga je pogledala ispod oka i pogodila mu misli.
- No, hajde, dobro...-
Bio je sretan kao malo dijete, ovaj, on i JEST dijete, ali ne baš sasvim malo jer već zna brojke i slova. Eto, bio je sretan...
Baka je zagrabila brašno lopaticom i prosula malo po drvenoj ploči. Leon je to jedva dočekao, prstom je nacrtao cvijet, pticu i srce u brašnu. Leon obožava i zamagljena stakla, prašnjave automobile, pijesak na obali. Po njima može crtati svašta. Bez olovke, prstom. Pisati pa brisati. Super.
- Što si nacrtao? - zanimalo je baku.
- Poklone tebi. I srce... jer te volim - rekao je Leon smiješeći se.
- I ja volim tebe - rekla je baka razdragano. Sagnula se i glasno cmoknula Leona u čelo, a Leon se propeo na prste i poljubio baku u obraz.
- Da provjerimo jesmo li što zaboravili staviti - baka će. - Žumanjci?! -
- Da! -
- Šećer?! -
- Da! -
- Margarin?! -
- Tu je! -
- Orasi?! -
- Riješeno! -
- Mrvice u mlijeku?! -
- Jap! -
- Snijeg od bjelanjaka?! -
- Sve je tu! -
- I šalica krupno sjeckanih komadića ljubavi?! -
- Ali..., ljubav nismo stavljali unutra! - Leon se smiješio iako je bio lagano zbunjen.
- Kako nismo?! - rekla je baka. - A onda kad si me poljubio i dao mi poklone u brašnu?-
- Aaaa, da, ali ... nismo je izvagali! -
- Ljubav se ne važe, ona se ne može izmjeriti. I koliko god da je staviš, nikada nije previše! - Pogledala je Leona u oči i oboje su sekundu bili ozbiljni, koliko ozbiljni mogu biti jedna baka generalica i jedan mali dječak. Onda su se opet nasmijali i njihov je smijeh prštao po kuhinji, po loncima i tavama, po šarenim zavjesicama na kuhinjskom prozoru.
Sve su izlili u okrugli kalup za tortu koji je Leon savjesno premazao komadićem maslaca i posuo s malo brašna. Tek toliko.
Dva nosa i dva para očiju stalno su stražarila pred staklom štednjaka dok je biskvit u pećnici polako rastao i dobivao zlatno-smeđu koricu.
- Jako fino miriše - rekao je Leon zadovoljno. Štoviše, dvaput je to rekao. Biskvit su izvadili iz kalupa i stavili hladiti na rešetku.
- A sad - jedno veće vrhnje za šlag, šećer u prahu po želji i učvrščivać - namignula je baka Leonu. - U napad! - I mikserom je napala tekućinu u posudi. Bijela je tekućina uzmicala i na kraju ustupila mjesto čvrstoj, bijeloj kremi. Zadatak obavljen!
Poprskali su biskvit sirupom od malina ( da bude sočan, rekla je baka ). Leon je žlicom nanio šlag na njega, a gore su uokrug gusto redali očišćene jagode. Dok je Leon završavao slaganje jagoda, baka je skuhala crveni preljev i njime ocaklila voće. Stavili su tortu u hladnjak.
- Hoćeš li da sada odemo na piknik? - pitala je baka.
- Kamo? -
- U dvorište - rekla je baka kao da je to sasvim normalna stvar. Odnekud je izvukla dva mala hambića baš kao iz Mc Donaldsa, s okruglim pecivima, listom salate i onim ružičastim umakom ispod koluta finog mesa. Uzela je deku iz sobe, još piknik torbu sa zdjelicom narezanih rajčica i sokom od bazge u čašama s poklopcima. Svega je bilo taman. Povukli su se u hlad dvorišta ispod crnog bora, sjeli na deku, otvorili piknik torbu i uživali.
Mama je došla s posla i Leon je slavodobitno otvorio vrata hladnjaka.
- Tatatataaaaaa...! -
- Što je to? - začudila se mama. Na gornjoj se polici šepurila velika torta smeđe podloge i bijelog kremastog srca, okrunjena redovima krupnih crvenih jagoda. Preko njih sjajio se crveni preljev.
- Krasna torta. Tko ju je napravio? -
- Baka i ja. -
- Od čega je? -
- Od ljubavi. - rekao je Leon važno.
- A, tako. Onda je to najbolja torta na svijetu! - mudro je zaključila mama.
( Zagreb, lipanj 2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar