TATA I JA

Tata i ja
na plaži u suton
kad more je poput ulja,
tata i ja
na Sljemenskoj cesti,
kesten na grani se ljulja.

Tata i ja
na vrtuljku u parku
i zlato se dana razlijeva.
Pun dalija vrt,
miris dinja u zraku,
gitara - i tata mi pjeva.

Već skoro je godina
od njenog odlaska,
a još o mami šutimo.
U malim stvarima
njeni su tragovi,
u nizu toga je slutimo.

Tata i ja
i ona u nama,
bez slova i mekani oblaci.
Na kugli staklenoj,
u šumi čarobnoj,
njeni su ostali otisci.

Rekao je
da doći će dan
kad ćemo o njoj govoriti.
Bez suza, a sliku
bolničke sobe
zauvijek u sebi zatvoriti.

Tata i ja
pod svodom arkada, *
nit što nas bez riječi spaja.
I on i ja
s rukom u ruci
na ovoj cesti bez kraja...




* Mirogojske arkade
(Zagreb, lipanj 2014.)