OBIJESNICA

Prosinac je još daleko,
a već snijeg prši meko.
Na dverima Studenoga
kuca Zima - bosonoga!

Gleda: vrapci bez čizama
zimuju po ulicama,
pa i ona, obijesnica,
krenula bez cipelica.

Nimalo joj hladno nije,
srce svoje zimsko grije
brzim plesom pahuljica
oko svojeg bijelog lica.

Javor škripi: -Ide Zima,
trese crnim čempresima!-
Hrast prošapće zadivljeno:
-Kako blista ruho njeno!-

Bosonoga ta princeza
prođe pored tužnih breza,
iz obijesti*, igre neke,
u led sad okiva rijeke.

I potoku sveza noge,
srebrom pospe pute mnoge,
injem sipi, ledom veže,
razapinje bijele mreže.....

Zamutila svjetlo danje,
vjetar uplela u granje,
objesila iznad veža
niske kristalnih bodeža.

Ledena će ta princeza
odriješit' sve bijelih veza
tek kad igre se zasiti
i  namjeri drugdje biti !



( Zagreb, 20.10.1995. )

Riječ koju možda niste znali:

- dveri - (arh.) vrata

- obijest - ćudljivost, mušičavost, neobuzdanost u ponašanju, nepredvidljivost u postupcima