U neka davna vremena morski kralj koji je imao tri kćeri odluči prvu, najstariju kćer, uvesti u društvo. To prvo predstavljanje njegove lijepe kćeri svom morskom puku značilo je ogroman posao za njezinu osobnu krojačicu.
Trebalo je osmisliti najljepšu večernju toaletu kakvu morski svijet još nije vidio. Krojačica, jedna vrckasta bijela raža, dala se svom svojom snagom i svim svojim vještinama na taj zahtjevan posao. Za tri dana, kako je kralj i naredio, ( a sve su se kraljeve naredbe u sekundu morale izvršiti ) haljina je bila spremna za probu. Kad ju je lijepa kraljeva kći navukla na sebe, svi u dvorani za probe ( kralj je imao uz sto raznih dvorana i jednu takvu !) - baš svi su rekli: - Ah, predivno, preslatko, naprosto fantastično !-
Haljina je bila istkana od morske pjene, modrila i algi, a prelijevala se iz tamno-plave u svijetlo-plavu boju, pa od svih nijansi žada do boje srebra. Svi, baš svi su oduševljeno klicali, samo je strogi morski kralj stajao sa strane mrk i šutljiv, a kad je konačno nešto odlučio reći, bilo je to jedno resko i strogo:
- Haljina je prekratka ! -
Kažu da mnogo tata svojim kćerima kad idu na prvi ples kaže: - Haljina je prekratka! - ali je ovaj, povrh toga što je bio tata, bio i morski kralj, pa su svi ušutjeli.
Kralj je naredio da se pozove ražina pomoćnica, riba sabljarka. Čim je pozvana došla u dvoranu rekao je:
- Napraviti ćemo volan pri dnu. Odsijeci još komad morskog modrila za haljinu da ga raža može prišiti! -
I svi su odahnuli zbog nađenog rješenja. Naposljetku, tko bi rekao da će jedan tata donositi odluke u vezi haljine svoje kćeri. On, to znamo, nije bio dizajner odjeće, bio je samo jedan kralj. Morski, doduše, ali ipak samo kralj. Kraljevi donose mnogo teških i raznovrsnih odluka, ali gotovo nikada se ne petljaju u pitanja odijevanja. To za njih rade drugi.
Ono što je uslijedilo bilo je pravi šok za prisutne u dvorani.Mlada kraljevna je rekla: - NE ! Haljina je taman. -
Naravno, djeca bi trebala slušati svoje tate, pogotovo ako su tate kraljevi, ali ova kraljevna nije za to marila. Dva puta rekla je : - NE ! Haljina je baš takva kakva bi trebala biti. - Nije dozvolila ribi sabljarki da ode iz dvorane. Ali kralj ne bi bio tata i ne bi bio kralj da se još strože nije okrenuo prema sabljarki i raži i zagrmio na sav glas: - SIJECI ! - ( a mislio je na materijal od morskog modrila. )
Prestrašene sabljarka i raža razletjele su se na sve morske strane. U prvom naletu sabljarka je odrezala veliki komad morskog modrila s morskom pjenom i donijela ga pokorno kralju. Raža je poslušno i brzo sašila volan.
Kraljevna se durila satima. Kaže se : - Kad mačke nema, miševi kolo vode. - Sačekala je da otac bude zaokupljen pitanjima kraljevstva. U pogodnom trenutku uhvatila je jedan kraj svoje nove haljine i brzim potezom istrgla sašiveni volan. Modrilo volana odlelujalo je natrag i stopilo se opet s morskom vodom. Kralj je završio svoje državne poslove i počeo večerati. Tek tada je vidio što se desilo. Da i nije vidio osobno, uvijek je imao nekoga tko je gledao za njega. Dakle, vidio je! Naglo je ustao od stola i još ljući nego prije, viknuo je kratko i jasno u pravcu ribe sabljarke: - SIJECI! - ( a opet je pri tom mislio na materijal za novi volan na haljini ). Ali svi su već bili umorni, pa su taj posao na kratko odgodili. Sabljarka je ponovo donijela materijal, raža ga je opet sašila...Kraljevna bi lukavo pričekala da prođe neko vrijeme dok tata-kralj ode na odmor ili za poslom, pa opet isparala rub. I tako je svakih šest sati počinjala neobična igra: kralj je sabljarki naređivao jedno, a kraljevna radila drugo. U toj čudnoj igri nitko nije popuštao pa su je stalno ponavljali. Jasno je, kraljevi moraju biti od riječi, kraljevi moraju biti dosljedni, a ona je bila njegova kći. Ne pada iver daleko od klade. I tu je morskoj priči kraj! Samo nitko ne zna je li kraljevna ikada otišla na svoj prvi ples i bila službeno uvedena u morsko društvo.
Ljudi na obali čudom su se čuditi: časkom se more spušta, časkom se diže i nisu mogli dokučiti zašto je tako nestalno. Neka pametna glava reče: - Nije to nikakvo čudo. To je utjecaj gravitacijskih sila između Zemlje, Mjeseca i Sunca. - Ta pametna glava bi to mogla najbolje znati pa bi joj se moglo vjerovati. Jedan dečkić primijeti: - More kao da je odsječeno! - Od tada ljudi govore: - Sad je oseka. - Zašto su potom, u neko doba, počeli govoriti: - A ovo je plima - to nitko zasigurno nije znao. Samo je opet onaj mali šaljivac rekao : - Plima - to je zato što ga više ima! -
I tako je ostalo.
Pa vi znajte!
Nema komentara:
Objavi komentar