Trebalo je dovršiti izradu igračaka, ulaštiti leteće saonice, obložiti ih krznima da Djedu bude toplo dok sjedi, ukrasiti ih zvončićima, urediti i nahraniti sobove. Kuhinjom se širio miris biskupskog kruha i kiflica od vanilije, roščića s orasima i išlera koje je Baka Mraz pekla. Patuljčić Šiljokapić vrijedno je dovršavao posljednje igračke koje će Djed odnijeti djeci. Danas je napravio jednu krpenu lutku, drveni vlak, kaleidoskop od raznobojnog papira i stakla i šarenu kutiju u kojoj je na majušnu oprugu bio pričvršćen Vražićak, pa kad se poklopac podigne Vražićak iskoči iz kutije naglo i brzo da prestraši, kao što vražićcima i dolikuje! Bio je crn kao ugarak s malim, savinutim roščićima povrh glave i s kapicom od crvene tkanine.
Nastupila je noć čudesa!
Oko ponoći sve su igračke u radionici oživjele i plesale i pričale do jutra. S prvim znacima jutarnje svjetlosti sve je bilo isto kao i prije, samo je iz nekog čudnog, neobjašnjivog razloga Vražićak iz šarene kutije ostao živ - živcat! Možda zato što je noću, kriomice, odskakutao iz radionice, a izvan nje moći djeluju drugačije, tko zna!? Bilo kako bilo, Vražićak je izašao iz dozvoljenog kruga i otišao u hodnik, zavirio u smočnicu, naposljetku i u kuhinju, privučen mirisom vanilije i limunove korice.
Ludirao se po stolu, ispremetao lonce i izmiješao pribor za jelo. Odjednom, na vješalici obješenoj na zidu, spazi crveni kaput Djeda Mraza podstavljen krznom. Zaigra mu od veselja malo đavolsko srce!
Odbaci se dva-tri puta od stola do vješalice i uspije zbaciti kaput na pod. Odvuče ga do neke stare škrinje u hodniku koju već dugo nitko nije koristio i tu ga položi, pa se i sam sakrije u nju i još spusti poklopac.
Ujutro cijela zbrka i strka!
Šiljokapić je otkrio nestanak šarene kutije s Vražićkom, a Djed Mraz se nije imao čime ogrnuti za put. Isprobavao je sve stare kapute redom, ali ni jedan mu više nije odgovarao jer se ove zime udebljao. Baka Mraz je pregledala sve ladice i ormare bez uspjeha, čak je ( smiješno! ) zavirila i u veliku kutiju za brašno - kaputa ni od korova!
Šiljokapić je već deveti put jurio kroz hodnik do radionice i natrag, nesretan i ojađen, kad spazi da kroz rub poklopca neke stare škrinje viri komadić crvene tkanine. Crvena tkanina!
Šiljokapić naglo podigne poklopac i otkrije u unutrašnjosti škrinje lopovčića-vragoljčića, vražića-nevaljalčića kako sjedi na Djedovom crvenom kaputu! Sav se skupio u kutiji iz koje je samo virio izdajnički vrh njegove crvene kapice!
Patuljku je odmah sve bilo jasno.
- Znaš li ti, nesrećo...- povikne bijesno Šiljokapić - .. da zbog tebe Djed nije skoro otišao na put, a da nije otišao djeca ne bi dobila svoje darove niti bi bilo pravoga Božića!? U ime sve djece - SRAMI SE - i da znaš, ove godine za kaznu se nećeš naći ni u jednoj čarapi! -
Djedu su brzo pomogli da navuče kaput i veselo ga ispratili na put. Sobovi su zatopotali kopitima po snijegu, zvončići zazvonili božićnu pjesmu i saonice su poletjele k djeci. A Vražićak je za kaznu ostao u radionici, na staroj polici. Stvarno se stidio i bilo mu je žao što ni jednom djetetu neće ukrasiti sobu.
( Zagreb, 1994. )
- Znaš li ti, nesrećo...- povikne bijesno Šiljokapić - .. da zbog tebe Djed nije skoro otišao na put, a da nije otišao djeca ne bi dobila svoje darove niti bi bilo pravoga Božića!? U ime sve djece - SRAMI SE - i da znaš, ove godine za kaznu se nećeš naći ni u jednoj čarapi! -
Djedu su brzo pomogli da navuče kaput i veselo ga ispratili na put. Sobovi su zatopotali kopitima po snijegu, zvončići zazvonili božićnu pjesmu i saonice su poletjele k djeci. A Vražićak je za kaznu ostao u radionici, na staroj polici. Stvarno se stidio i bilo mu je žao što ni jednom djetetu neće ukrasiti sobu.
( Zagreb, 1994. )
Nema komentara:
Objavi komentar