Mrvica ustvari i nije bio mrvica. Izgledao je kao dobro, čak previše dobro uhranjen dječak i bio je za glavu viši od svih svojih vršnjaka, lica okrugla i rumena poput jabuke. Prijatelji iz razreda govorili su da izgleda kao "krafna koja hoda" i nadjenuli mu iz čiste zafrkancije nadimak Mrvica. Jeo je nezaustavljivo. Ponekad je jeo toliko da bi mu pozlilo jer nije htio ili nije znao stati. Mama je govorila: "Smanji ti to malo, čuvaj zdravlje." Tada je jeo kriomice. Želudac mu se unaprijed širio od ushita kad bi oči ugledale neku sočnu plodinu, zakrčao bi nad zamamnim izgledom nekog finog kolača. Mirisi pečenih pizza, hambića ili, ne daj Bože, šiš ćevapa, bili su simfonija čistog užitka Mrvičinom "želučiću" i nosnicama.
Osim jesti volio je i spavati, a te je dvije radnje vršio i odvojeno i zajedno. Naime, često je napola spavao dok je jeo, a bogme je i jeo dok je spavao (u snu je jeo!).
O ovom posljednjem ispričat ću vam nešto!
Zaspao ponovo Mrvica dok je žvakao veliki slanac s tanjurića na noćnom ormariću, donesen rano iz pekare i počeo sanjati čudan san. Izašle su u snu iz trave u njegovom voćnjaku vile Voćarice. One iste što princu Proljeću pomažu u travnju da pokrije glave stabala raskošnim, zelenim šeširima, a u rujnu slikarici Jeseni da oboji kruške u zlatno i jabuke u grimizno. Zasjele su ispod rascvjetale magnolije, čavrljale i častile se nektarom s cvjetnih glavica. Neke su grickale ušećerene cvjetne latice i Mrvici je u snu zakrčao želudac od gladi. Tko zna koliko je vremena prošlo, možda već čitavih pola sata nije jeo!
- Mrvice, dođi k nama! Dođi k nama!- dozivala je slatko jedna od njih, sićušna i tanušna, kose zlatne kao da je sva od meda.-Imamo za tebe nešto posebno, nešto zaista rijetko. Gledaj ovo sjeme. To je čudesno sjeme još čudesnijeg voća. Posij ga, ali pazi! Ne preduboko, već malo ispod površine jer ti neće izniknuti. Zalijevaj ga svaki dan, ali ne previše jer će ti sagnjiti. Čuvaj ga, Mrvice, jer ako ga uspiješ uzgojiti, dobit ćeš plodove veće od lubenica, a slađe od svega što si do sada probao. Dajemo ti nektar i ambroziju u najvećem voću na svijetu. Sladit ćeš se njime stalno jer rodi cijele godine.-
Mrvica zastenje u snu. Od pomisli na takvu slast opet mu proradi želudac i uzbude se svi njegovi sokovi. U snu pružio je ruku i od vile Voćarice uzeo na dlan čarobne sjemenke. Posijao ih je na nekoliko mjesta; nedaleko stare šljive, ispod grma lješnjaka, uz razlistalu lipu. Obilazio je redovno sva tri nasada, zalijevao i nestrpljivo čekao da nikne prva biljka. Uspjeh je izostao. Ni najmanji trag nečeg što niče. Zemlja nije odgovorila na njegov trud. Mrvica se zabrinuo. Možda je posijao preduboko, možda čak i preplitko?! Joj, možda je previše zalijevao?! Odjednom mu je palo na pamet da je sjemenke posijao na pogrešnim mjestima. Stara šljiva vjerojatno mu je svojim širokim granama uskratila sunce, a isto su sigurno učinili ogroman lješnjak i raskošna lipa.
Otrčao je po lopatu da otkopa i presadi sjeme na neko pogodnije mjesto. Sva je tri nasada prekopao, ali sjeme nije našao. Kao da ga nikad nije ni posijao. Mrvica je od jada bjesomučno zamahivao lopatom i kopao, kopao po voćnjaku uzduž i poprijeko. Uskoro je voćnjak nalikovao švicarskom siru. Zemlja je bila izbušena desecima rupa. Iz trave su zahihotale vile Voćarice.
- Prevarile ste me!- vikao je Mrvica.- Lagale ste. Što je sa sjemenom?-
One su mu skakale oko nogu i vriskale sa grana.
- Lakomče, lakomče jedan! Istina, htjele smo ti se narugati jer si pohlepan na jelo i imaš oči veće od želuca. To je bilo NIŠTA, a ne sjeme. Hi, hi, hi!-
Mrvica je stao i silno se ražalostio. Neizmjerna slatkoća zamišljenog ploda o kojem je cijelo vrijeme sanjao polako se u ustima pretvorila u gorčinu.
- Nije se lijepo rugati - rekao je tiho.
Žalosno je bacio lopatu i počeo neutješno plakati. Plakao je zbog njihove prevare, zbog toga što ga zovu "krafnom koja hoda", što ne zna kad treba prestati jesti. Plakao je i plakao u snu pravim suzama i tako se, između dva jecaja, probudio.
Jedva da je shvatio da je sve bio san i da je još uvijek jutro, a već je namirisao bijelu kavu i kolače (uzbudljiv miris jela što je iz kuhinje dopirao u njegovu sobu). Na trenutak je zaboravio svoj san. Po navici, jurnuo je u kuhinju jedva promrmljavši: - Dobro jutro!-
Mama je upravo prelijevala piramidu od profiterola vrućim čokoladnim preljevom. Spremala je iznenađenje sestri za rođendan. Mrvica je u trenu obnevidio od gladi, a onda je tužno gledajući u hrpu profiterola rekao važno mami:
- Znaš, mama, mislim kako je došlo vrijeme da nikome više ne dam razloga da me zove "krafna koja hoda". Pojest ću samo jedan komad ako si odvojila nešto za mene. Onaj najmanji, jeo sam slanac. I bez čokolade, molim!-
Sjeo je za stol i polako pojeo onaj mali komad. Zalio ga je, ovaj put s mjerom, samo jednom malom šalicom bijele kave. Mama ga nije nutkala jelom, kao da je razumjela. Mame ponekad razumiju bez puno priče.
- Danas ću se učlaniti u neko sportsko društvo - pomislio je odlučno. - Bavljenje sportom je korisno za tijelo i nemaš vremena misliti samo na klopu.-
Zadovoljno je pogledao kroz kuhinjski prozor. Voćnjak je blještao okupan suncem, u smaragdno-zelenom ruhu kao da su ga uredile vile Voćarice.
- Lijep početak novog dana - rekao je Mrvica glasno i počeo se spremati za školu.
Nema komentara:
Objavi komentar