U mraku posljednje listopadske noći sreli su se na križanju dviju ulica bundeva i vještičji šešir. Ona je iz seoskog dvorišta krenula na proslavu Noći vještica, a šešir se tu zatekao slučajno. Naime, dok je njegova vlasnica letjela na metli, šiljasti crni šešir pao je s njezine kuštrave, žute glave i tresnuo na ulicu. Upravo pred sjajnu, narančastu bundevu.
- Oh... - ote se zadihanoj bundevi iz široko izrezanih usta - Nepristojna li momka! Tako se ne bane u mraku pred djevojku. Svaku bi prestrašio. Otkuda si samo pao? -
- Ne bih se ispričavao, madam - reče zajedljivo crni šešir jer pristojnosti se nije niti mogao naučiti tamo gdje je živio. - Pao, pa što? Ne padaju li stvari često oko vas, žuta tikvo?!-
- Razumije se da se takvo što događa, ali netko pristojan bi rekao : oprostite ako sam vas uplašio, nije mi bila namjera.... - ustrajala je bundeva na pristojnosti jer joj je bilo stalo do finih manira.
Šešir je bio uzrujan i nestrpljiv da nađe svoju vješticu pa je samo procijedio kroz zube: - Koga briga za finoću. Idem ja! -
- Drznik! -
- Tikvo jedna obična! -
I tako se raziđoše u svađi. Ona ode da otpleše ples bundeva, a on ode prema šumi da nađe svoju gazdaricu. Mora vam biti jasno da vještičji šeširi ne smiju čekati da vještice njih traže, oni su poučeni da im uvijek budu na usluzi. Sa rogatim se ne možeš bosti. Zato je ubrzao hod da je nađe čim prije.
Njegova je gazdarica u međuvremenu otkrila da joj nema šešira. Tražila ga je ljutito na sasvim drugoj strani šume.
- Mora da se oštetio pri padu - mislila je.
- Što će mi oštećeni šešir. Uzeti ću novi! - Vještica ode u centralno skladište gdje sve vještice nabavljaju potrebne stvari i podigne novi šešir. Time je nestala iz naše priče jer nam više po pitanju šešira nije bila interesantna.
Njen stari šiljasti crni šešir je lutao po šumi do besvijesti.Lutao, pa zalutao. Na kraju se našao na rubu šume, pa Ulicom kostura došao do križanja na kojem je već bio.
- Do bijesa! - vikne živčano šiljasti šešir. - Što ću sad? Nije da mi se vraća staroj babuskari, ali što ako se naljuti na mene.....Mogla bi me pretvoriti u, recimo, četkicu za zube. Uh, pa da mojom glavom balavci trljaju svoje zube pune karijesa. Fuj, ne želim biti četkica za zube! Još gore ako me pretvori u žvakaću gumu! Klinci će me razvlačiti po tim istim ustima i onda prilijepiti ispod neke školske klupe da tamo skupljam bacile... Što da radim? Što da radim, sto mu otrovnih gljiva? -
Stajao je na križanju dviju ulica u gluho doba noći i pjenio se od ljutnje.
U taj čas iz mraka izađe ona narančasta bundeva koju je sreo ranije na ovom istom mjestu. Bila je odlično raspoložena, za razliku od njega.
- Gle, princeza je opet tu! - promrmlja šešir.
- O, gospodin se vratio! Vidim da smo još uvijek loše volje. A ja sam se super zabavila! Plesala sam satima. Zapalili smo svijeće i cijeli je prostor za plesanje izgledao tako fantastično. Poslužili su crnu kavu i čokoladne muffine, a torta, torta je bila nešto izvanredno! - oduševljavala se bundeva, stalno pod dojmom savršeno lijepog provoda.
Šešir je odjednom postao umoran. Boljele su ga noge od dugog hodanja. Boljela ga je glava od pomisli na jelo. Mislim, znamo da šeširi nemaju glave, oni JESU na glavama, ali to se samo tako kaže.
- Gricnuo bih nešto. - uzdahnuo je šešir i splasnulo mu je svadljivo raspoloženje. A bundeva, još uvijek vesela i jer nije htjela da joj to veselje išta pokvari, reče uzbuđeno: - Pa pođimo na ples! Zabava još uvijek traje. Otišla sam jer su i moje prijateljice otišle. Sad bar neću biti sama. -
- Može - prihvati šešir. - Ima li još hrane tamo? -
- O, puni stolovi. Najbolji su im kandirani pauci i pohani otrovni bršljan. Da prste poližeš! -
- Krči mi želudac. Požurimo! -
Da je tko od ljudi vidio ove dvije spodobe kako hitaju ulicom u gluho doba noći, bilo bi mu vraški čudno. No, u Noći vještica ničemu se ne bi trebali čuditi, zar ne? Za Noć vještica to je normalna stvar.
Nema komentara:
Objavi komentar