NOĆ ŽELJA

Slušajte, djeco: u Badnjoj noći,

prije nego će Djedica doći,

u sobi jednog usnulog dječaka

probudio se svijet igračaka.

Odnekud muzika zasvira glasna,

nitko ne pali svjetlo, a svjetlost jasna!

Krpeni klaun, mali vojnici

i generali i dočasnici,

svi se za ruke srdačno drže,

u veselom kolu oko kreveta kruže. 

Riba - lampion sklizne niz zavjesu,

s macom od pliša pridruži se plesu. 

Iz kuhinje dotrče đumbir kolačići,

s pladnjeva keksići, oraščići...,

plešu vagoni malog vlaka

dok kokot-satić glasno tik-taka.

Petar Pan (vjerujte!) kapetana Kuku

radosno hvata za njegovu ruku,

vodi u kolo s bijelim zecom,

lisicom i - čokoladnim perecom! 

Supermen robotu, robot mjedenom topu,

top pruža ruku loli-popu...

Ludi prizor?! Sve je moguće

kad moćna čarolija struji kroz kuće. 

Priča se: u noći badnjeg veselja

oživljava gomila dječjih želja 

i plešu želje, nove i stare;

neke se od njih čak i ostvare.

Onda i ja oživim želju: 

da tako u dobru i veselju

svi ljudi svijeta, svi vojnici

i generali i dočasnici

s punim srcem ruke si pruže

i miru, miru samo služe...

Kako u trenu čarolija dođe, 

u jednom času tako i prođe.

I svjetlost i glazba, sve se smiri,

živa duša niotkud ne viri, 

samo kokot-satić vrijedno tik-taka

nad hrpom zaspalih igračaka. 

A moja želja? U srcu počiva.

I, djeco - zauvijek je živa! 

(Zagreb, prosinac 2020.) 

 

DOK PJEVAŠ TIHU NOĆ

Četiri svijeće s adventskog vijenca

gore u polumraku,

k'o uvijek za Božić miris ruma i naranči

lebdi u toplom zraku.

Već dugo te nema, ali tvoj lik,

majčice moja sijeda,

još uvijek vidim u svakom kutku

dok božićne ukrase reda.

Briše li vrijeme suze i tugu?

Ne briše. Neće bol proć'.

I svaki ću Božić tvoj glas opet čuti

dok pjevaš Tihu noć. 

(Zagreb, 29.11.2021.)

 

BOŽIĆNA SVJETLA

Ovila zima bijelim šalom

voćnjake, njive, kućice male...

S prvim mračkom mirnog sela

vesela božićna svjetla se pale.

Bljesne kroz prozor okićena jela,

a tamo zvijezda plavog sjaja,

blistavi niz uz ogradu neku;

sva u noć igraju bez kraja.

Vitraji crkve plešu u zlatu,

sjaj vani liju po granama tuja.

Ta svjetla radosno Djetešce slave,

iz crkve se čuje Aleluja.

(Zagreb, studeni 2021.)

LJETNE SJENE

Sjetiš li se, prijateljice,

ikada mene

kao ja tebe?

Kad se ljetne sjene

pružaju, igraju,

kao čipka,

kao nekada

naše ruke isprepletene?

(Zagreb, srpanj 2021.)

 

 

PROZOR S VISTERIJOM

Uz prozor bijele prizemnice

visterija - plava kiša,

iza stakla djevojčica

i ružičasti medvjedić od pliša.

 

Cvrči ljeto, idem s posla

svaki dan u iste sate,

isti prozor, ista slika,

iste oči me isprate.

 

Ja njoj osmijeh,ona osmijeh,

s leptirima prše dani...

Zar te, dijete, ti leptiri

ne mame na igru vani?

 

Kaplje jesen, sve bi možda

bilo i zaboravljena priča

da u travi, pod plavom kišom,

ne spazim ružičastog medvjedića.

S drveta bez straha sleti

jedna crvenrepa ptica

i smjesti se na rukohvat

praznih invalidskih kolica.

Neka slutnja se probudi. 

Gdje je danas? Što je bilo?

Zašto medvjedić tu leži?

Što se njima dogodilo? 

(Zagreb, srpanj 2021.)

NAPOKON LJETO

Prošla je škola,

štrebanje..., sve to ...

Napokon moje

najdraže ljeto!

 

Praznici! Odmor

od gutanja znanja:

red dužeg spavanja,

red igri, red putovanja!

 

More, plivanac

i nogača slijed,

a kao kruna sveg -

sladoled!

 

Sunce i društvo:

dar sa svih strana,

što prekratko traje

ljetu je jedina mana.

 

 

(Zagreb, lipanj 2021.)  

AH, NJIH DVOJE!

Moja se baka

i moj se djed

bockaju, peckaju

unedogled.

 

Djed gura nos

pod poklopac lonca,

ispituje sadržaj,

stalno zvoca:

 

- Premalo paprike,

odmah se vidi! -

- Ti staro gunđalo,

iz kuhinje idi! -

 

Čujem već - kad crv gladi

spopadne djeda

pa smaže 

dvije porcije sladoleda:

 

- Vidi ga, taj stari...

(al  ne izusti "vol")

... baš njega briga

za kolesterol! -

 

Rijetko je mirno.

Sve tako redom, 

subotom, nedjeljom,

utorkom, srijedom...,

 

glockaju, bockaju se

moj djed i baka

kroz istu priču

od jutra do mraka.

 

Ipak znam ih dobro,

nešto je očigledno:

sve rade zajedno,

sve kao jedno.

 

Baka i ne kaže:

- Dodaj mi sol! -

već djed je šutke

stavlja na stol.

 

Bili ozareni,

bili pokisli,

svak od njih zna

što drugi misli. 

 

I nerijedak djedov

osmijeh za baku

pod upitnik stavlja

bodlju svaku.

 

A bakina česta

briga za djeda

otvara pitanje:

što ih opsjeda?! 

 

Nisu sve stvari 

kako se čine,

da shvatiš njih dvoje

treba vještine.

 

 

(Zagreb, lipanj 2021.)

 

Riječi koje možda niste znali:

 

peckati - zadirkivati, dražiti, izazivati

unedogled - (prilog) beskonačno, beskrajno daleko, beskrajno dugo

zvocati - stalno prigovarati, prigovarajući dosađivati

glockati - dem. od glodati (jesti meso do same kosti i oko kosti, a može biti i u smislu međusobne netrpeljivosti)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

USPRKOS SVEMU

Zgrada do zgrade,

beton i staklo,

u dnu jednog zida pukotina,

na mrvi zemlje,

u inat svemu,

izrasla pavitina.

 

Ni zraka sunca,

ni kaplja kiše,

ništa je ne dotiče,

a biljka, čudo,

samo se diže,

betonu usprkos niče. 

 

Umivenom pločniku

došljak smeta

pa biljčici korijen tlači,

a bijeli cvijet 

kao da kaže:

"Život u meni je jači!" 

(Zagreb, ožujak 2021.)

MANJE OD DVA REDA ČOKOLADE S KOKOSOM

Tata se, po običaju, posljednji probudio. Gledao je kroz prozor u namršteno nebo pa se i on namrštio. 

- Jutro ništa ne obećaje - promrmljao je sebi u bradu, a mama mu je za utjehu pružila šalicu kave i sendvič od tune. Posao mu, čini se, nije išao po planu jer se mrštio do podneva što je čudno budući da je tata najsmireniji čovjek kojeg mama zna i češće je bolje volje od mame. Mama je uvijek u žurbi i uvijek oko nečega brine. Sad se, naravno, morala zabrinuti zbog toga što tata izgleda zabrinuto. 

- Ali ja nisam zabrinut - tvrdio je tata. - Samo je kava bila preslaba. -

Mama ga je naumila prodrmati jednim redom čokolade od kokosa jer tata obožava tu čokoladu. 

- Samo jedan red? Škrtico! -  pobunio se tata. Dobio je i drugi red, no mama je smatrala da je to previše s obzirom da tati već pomalo raste trbuščić. Zbog ove je izjave tata bio još zlovoljniji. Ništa ga tog dana nije moglo oraspoložiti. Sve dok Arian nije došao iz škole. U školi su izrađivali čestitke za Dan očeva. Tata se nije ni sjetio da je taj dan bio "njegov dan". Otvorio je čestitku koju mu je Arian predao. Što nisu učinili kava ni dva reda omiljene čokolade, učinio je tekst koji je u čestitki Arian napisao:

"Moj najbolji supertata Nevene!

Ti imaš veliku bradu, lijepe smeđe oči, kratku kosu i uvijek nosiš crnu odjeću. Ti puno radiš, dobar si, sviraš gitaru, igraš se sa mnom, sretan si, smiruješ mamu, gledaš košarku, igraš igrice sa mnom...

Ti si mi poseban u svemu i takav ćeš mi  biti zauvijek. Volim te cijelim srcem, tata. Sretan ti Dan očeva! 

Tvoj dragi Arian"

Tata je prvo bio iznenađen pa raznježen.

- Rastopio se kao lanjski snijeg - zezala ga je mama. 

Onda se smijao od uha do uha. 

- Dobro da sad nisi jeo čoksu, oba bi ti uha bila umrljana čokoladom! - 

- Smiri se, tata, to je samo mala čestitka - rekao je Arian zadirkujući tatu, ali sasvim zadovoljan tatinom reakcijom. A u sebi je pomislio: - Kako samo malo treba da se popravi jedan dan, manje od dva reda čokolade s kokosom! -

(Zagreb, 19.03.2021.)

NEVIDLJIVI ARIAN

Već treću godinu od kako je krenuo u školu, u vrijeme poklada, Arian se sreće s istim problemom: maskiranje. 

- Tko želi, može doći u školu u pokladnom kostimu - rekla je učiteljica. 

Naravno, svi u razredu žele. Djeca se obožavaju maskirati. Samo Arian ne želi. Ne voli biti maškara. Odrasli se pitaju: je li to  kod Ariana nešto poput straha  (ali već je prevelik za to!), je li to neki mehanizam obrane  (ali ništa tu njemu nije strano!). Mozgaju odrasli i trude se oko njega. 

- Baka će ti kupiti kostim Batmana - predlaže baka, a mama se smije: - Batmana smo odavno prerasli, zar ne, Arian? - Zato mama nudi opciju: Thanosov kostim s moćnom rukavicom!

Arian uvjerljivo odmahuje glavom. 

- A da ja taj dan ne dođem u školu?  Kad me pitaju zašto nisam došao, reći ću: - Ali ja jesam došao - maskiran u nevidljivog čovjeka!¨Uostalom, taj dan bih najradije i bio "nevidljivi Arian". 

Kad su ga djeca iz razreda pitala što će odjenuti, našalio se: - Maskirat ću se u sebe. Ja ću sutra biti JA. - Takav je on. Nije da se ne voli družiti, sudjeluje u zajedničkim aktivnostima s drugom djecom, zadatke obavlja odgovorno i predano. Timski. Ali ima stvari koje jednostavno ne voli raditi, koje su mu "pretjerane". Nekoga veseli šminka i maska, Ariana ne. Nije mu blisko predstavljati se kao netko drugi, čak niti u igri. Ako to većina voli, mora li i on? Gdje to piše? Ne želi glumiti, ne voli tu buku i točka! Zar je svijet sazdan tako da baš svi moraju biti maškare? 

(Zagreb, veljača 2021.)

Ako niste znali:

Thanos -. izmišljen lik super-zločinca nadljudske snage iz američkih stripova izdavačke kuće Marvel Comics, a kojeg je stvorio pisac-umjetnik Jim Starlin.