Četiri svijeće s adventskog vijenca
gore u polumraku,
k'o uvijek za Božić miris ruma i naranči
lebdi u toplom zraku.
Već dugo te nema, ali tvoj lik,
majčice moja sijeda,
još uvijek vidim u svakom kutku
dok božićne ukrase reda.
Briše li vrijeme suze i tugu?
Ne briše. Neće bol proć'.
I svaki ću Božić tvoj glas opet čuti
dok pjevaš Tihu noć.
(Zagreb, 29.11.2021.)
Nema komentara:
Objavi komentar