Zgrada do zgrade,
beton i staklo,
u dnu jednog zida pukotina,
na mrvi zemlje,
u inat svemu,
izrasla pavitina.
Ni zraka sunca,
ni kaplja kiše,
ništa je ne dotiče,
a biljka, čudo,
samo se diže,
betonu usprkos niče.
Umivenom pločniku
došljak smeta
pa biljčici korijen tlači,
a bijeli cvijet
kao da kaže:
"Život u meni je jači!"
(Zagreb, ožujak 2021.)
Nema komentara:
Objavi komentar