NEKE DRUGE IGRICE

Nitko se više ne igra
kauboja i Indijanaca,
nitko ne slaže redove
lanaca-probijanaca,
nitko više ne plete
vjenčiće od ivančica,
ne broji voli me - ne voli
laticama tratinčica.
Nitko ne igra ni školice
ni gumi-gumi,
crvene kraljice,
ni skrivača,
ni slijepog miša,
ni lovice,
ni kazališta,
ni pikulanja,
niti, kao mi,
dvorišnog pjevačkog natjecanja...
Ima li danas dijete
da trči boso po travi?
Postoji li još neko
da medi rođendan slavi?
Zna li kako je grickati
vitice vinove loze?
Jašu li se još drveni konjići,
djeca u tačkama voze?
Postoji li danas dijete
da za spavanje na sijenu mari?
Toliko veselih, malih,
a zaboravljenih stvari!
Utihnuli su po ulicama
cičavi, živahni glasovi,
neke druge igrice
novi su dječji asovi.




(Zagreb, lipanj 2019.)