Moj život je ravna crta.
Pustinja Gobi. Bez iznenađenja.
Ti i ja kao suprotni pravci.
U prolazu, bez rješenja.
Iza zavjese, tako te viđam.
Koji nas razlozi dijele?
Proći će još jedna zima,
gdje su te naše imele?
I što je to bilo na Badnjak?
Dodirnuti prsti, drhtaj srezan u početku?!
Kao da svakoj svojoj priči
gušim šansu u prvom retku.
Kada? Sada! Ne razmišljaj više,
samo piši poglavlje novo!
Uzimam mobitel (glas mi je hrapav):
- Što radiš za Silvestrovo? -
(Zagreb, 02.01.2020.)
Nema komentara:
Objavi komentar