Stari gospodin Štiglec je živio u Filipovom susjedstvu. Iako su ih dijelile šezdeset dvije godine života, spajala ih je u lijepo druženje ljubav prema izradi predmeta od drva. Često je Filip nakon škole znao navratiti do male radionice u dvorištu kuće gospodina Štigleca i promatrati ga kako radi. Ponekad je znao i pomoći. Susjed Štiglec imao je zlatne ruke. Iz njih su znali izaći prekrasni mali drveni dvorci, škrinjice, kuće za lutke, brodovi, čak i glazbene kutijice. Najčešće je izrađivao vrtne kućice za ptice. Njima je podebljavao svoju mršavu mirovinu. Nerijetko se znalo dogoditi da netko pozvoni na njegova vrata s namjerom da kupi jednu od tih zgodnih kućica, a bilo ih je svih boja i oblika.
- Kako to da najviše izrađujete kućice za ptice? - zanimalo je Filipa.
- Ne znam. Jednostavno to volim. Dobro je imati kućicu za ptice - nasmiješio se susjed. - Valjda tako mora biti. Gle, pa i prezime mi je takvo! Znaš li da je "štiglec" zapravo vrsta ptice? Smiješno! -
Smiješno je bilo još nešto u vezi s prezimenom gospodina Štigleca. Prije odlaska u mirovinu radio je u malom građevinskom poduzeću kao voditelj jednog gradilišta. Radnici su mu stalno dolazili s pitanjima kako i što raditi. Jednom je jedan od njih trebao gospodina Štigleca u trenutku kad je Štiglec odlazio s gradilišta. Htio ga je zaustaviti. Povikao je: - Gospodine, gospodine... - ali nije se mogao sjetiti prezimena. Gospodin Štiglec se, naravno, nije okrenuo. Radnik je ponovo viknuo: - Stanite, gospodine.... Sova! - Gospodin Štiglec se konačno okrenuo, ali samo zbog onog "stanite!" i shvatio da radnik zove upravo njega.
- Ja sam Štiglec - nasmijao se dobroćudno, a nasmijao se i onaj čovjek: - Znao sam da ste neka ptica, ali nisam se mogao sjetiti koja! -
Sredinom proljeća susjed Štiglec izradio je kućice u nizu s dva ulaza. Spremao se obojiti ih u žuto. Naišao je Filip.
- Kako su divne! Vi stvarno volite ptice! - oduševio se dječak.
- Zapravo me ljute - srdito je rekao inače uvijek ljubazan gospodin Štiglec. - Naprave mi zlo u vrtu, štetočine jedne!-
- Za koga će onda biti te kućice? -
- Za koga, za koga..., opet za njegovu milost Grofa, zna se! -
Nekoliko vrapčića sjedilo je na obližnjoj živici.
- Koji je od njih Grof? - htio je znati Filip.
- Svi su oni grofovi!- mrštio se susjed Štiglec. - Ja posadim salatu, oni se pogoste. Koje god sjeme da bacim, njima je gozba! Grofovi, kažem ti. Uzimaju što god požele. -
To je proljeće bilo hladno i kišovito. Danima je nemilice šibao sjeverac. Gospodin Štiglec je rano ujutro na prilazu kući našao srušeno gnijezdo s uginulim, tek izleglim ptićima. S njima u gnijezdu uginula je i mama sjenica. Lijepa, plavog perja na leđima, repu i vrhu glave, žutog na trbuhu. Filip je upravo prolazio kraj dvorišta susjeda Štigleca, na putu u školu.
- Nisam ni znao da je sjenica napravila gnijezdo na mom stablu - promrmljao je tužno susjed. - Toliko sam kućica izradio, a nisam stigao jednu i na ovo drvo. Zakasnio sam. Možda bi se u mojoj kućici spasile. Ah, taj vjetar... -
Obojica su u isti čas ugledali malu ptičicu plavo-žutog perja i bijele glave s crnim prstenom oko očiju kako unezvjereno slijeće s grane stabla na tlo, ponovo se penje gore..., kao da nešto traži.
- Mora da je to tata malih sjenica - rastužio se i Filip. - Pita se kamo mu je nestalo gnijezdo s obitelji. -
Cijeli taj dan je susjed Štiglec bio neraspoložen. Kad je Filip predvečer došao do njega, susjed je baš razgledavao komad deblje, drvene ploče.
- Napravit ću dom nekoj novoj obitelji sjenica u svom dvorištu. Ili kojem Grofu. -
- Zar vas ptice više ne ljute, gospodine Štiglec? -
- A što ću s njima, kaubojima! - Kuckao je prstom po ploči. - Vidi, ovo je dobro drvo, tvrdo, otporno. Čim je napravim, postavit ću kućicu visoko na stablu, s ulazom prema jugu da je zaštitim od hladnog vjetra. -
Kao da je dužan neko objašnjenje, ozbiljno je rekao: - Znaš, sjenice su posebno druželjubive i korisne. Uništavaju mušice. Spašavaju mi vrt od ličinki i kukaca. I pametne su. Čuo sam da znaju otvoriti boce s mlijekom koje se dostavljaju do vrata kuća. Tamo daleko....., u Engleskoj. -
Do kraja tjedna kućica je bila gotova. Filip nikad nije vidio ljepšu, a nagledao se lijepih u radionici
gospodina Štigleca. Jednostavna, bijela, ali posebna. Kao što je i rekao, susjed ju je postavio visoko na stablu. Dobro ju je pričvrstio. Dva vrapčića pratila su iz blizine, bez straha sve što je radio.
- Što je, nesreće jedne? Već mjerkate, ha? Eto vam, kad zima dođe, neki od vas, grofova, imat će se gdje skloniti. Ili tata malih sjenica. -
Kad je sišao s ljestvi na koje se popeo, pogledao ih je još jednom i srdito mahnuo u njihovom pravcu.
- Grofovi, ništa nego grofovi, to ste vi! -
Mršti se gospodin Štiglec na njih, ali i dalje radi lijepe kućice za sve grofove iz svojeg, Filipovog i susjednih dvorišta.
(Zagreb, 2019.)
Riječ koju možda niste znali:
- štiglec - vrsta ptice, štiglić, češljugar
Nema komentara:
Objavi komentar