SJEĆANJE NA BAKU

Voljela je bijele ruže,
hortenzije plave,
kraj ulaza i sad rastu
krupne cvjetne glave.

Ono staro stepenište
na nju me podsjeća,
s teglama od terakote
punim sitnog cvijeća.

Zajedno smo tu skupljale
suhe ruže što bi pale.

Miris cimeta i klinčića
svako Badnje veče,
na adventskom vjenčiću
zapaljene svijeće.

Njene klupe u dvorištu;
jednog ljetnog dana
listale smo neku knjigu
ispod suncobrana.

A knjiga je ova krila
čudna putovanja.
Rekla mi je tad': - Sanjari!
Bogat čovjek sanja! -

I sanjale smo skupa
daleke zemlje s klupa.

Taj niz sličica u meni
ni danas ne blijedi,
tople oči boje čokolade,
svaki pramen sijedi...

Sve slike kad smo putovale
u zemlje koje smo sanjale.

I da još tisuće ruža
iz vrta uvene,
uvijek pamtiti ću ruke
darežljive njene.




(Zagreb, rujan 2016.)

Riječ koju možda niste znali:

- terakota - pečena lončarska glina, najčešće crvenkaste boje, odnosno skupni naziv za predmete izrađene od nje poput kiparskih uradaka (od terakote se izrađuju i razne posude za cvijeće, crijep...)

JEDAN JE OBLAK DONIO JESEN

Jučer mi se jutro nasmije,
kroz zlaćanu prašinu otkrije:
moj vrt još ponegdje cvjeta,
čula sam tiho pjevušenje ljeta.

I dva su se oblaka-ovčice,
vesele, bijele loptice,
jučer kotrljala nebeskom livadom,
a nad cijelim je gradom
kucao blistav sunčev sat.

Danas se prišuljao kao tat
jedan oblak siv, sav rastresen
progutao krovove, donio jesen
u kapima kiše
i pjesma ljeta čula se sve tiše
dok je šum kiše
posve ne izbriše.




(Zagreb, rujan 2016.)

Riječ koju možda niste znali:

- tat - purgerskim rječnikom: lopov, kradljivac

ŽELJA

Trebala bih rame diva
da mogu na njega leći,
da mogu u par minuta
udaljenost veću prijeći.

Željela bih krilo ptice
da me nosi dragom tati,
moj tata daleko radi,
teško čekam da se vrati.





(Zagreb, rujan 2016.)

TARINA ČAJANKA ZA MACE

Spremam čajanku za mace:
brzi Trčko, Šiba gipka
najviše od svega vole
kad serviram čaj od šipka.

Za Plašljivicu čaj od nane
(već iz kuta plaho viri!).
Plašljivica sveg' se boji,
nju plaše čak i leptiri.

Moj Bundaš, mačić proždrljivac,
ni za stolić neće sjesti
ako uz šalicu čaja
ne ponudim kekse jesti.

Samo Tragač neće doći,
keks ne jede, čaj ne pije,
sabotira nam druženje,
za čajanku macan nije.

Cijele dane je u lovu,
tvrdim da je lovac strašan:
pticu, miša..., bakin ručak
(i u krađi nenadmašan!).

Nakon čaja - na igrice,
nabavila sam novi set.
Molim goste - ne kasniti,
k'o Englezi - svi u pet!




(Zagreb, 23.rujna 2016.)

ZA DORU

Dojurio kišni oblak,
ostanak mu sunce krati:
- Idi dalje svojim putem,
ne mršti se, ne inati!

Ne guraj se ispred mene,
ne sijevaj k'o oko tigra,
ovdje kiše neće biti,
u polju se Dora igra!

Ležala je cijelo vrijeme,
bolesna je dugo bila,
darujmo je smiješkom neba,
konačno je ozdravila! -

Kapne oblak, ali suzom,
raznježi se, ćud si smiri.
Gleda dolje, a u polju
s Dorom smiju se leptiri.




(Zagreb, 21. rujna 2016.)

GDJE SU NESTALE KRIJESNICE

Današnji tisak je donio vijest:

"Nakon što su Krijesnice već uložile protest
gradonačelniku Grada
zbog silnih parada
LED svjetala,
njihova je populacija pala
na postotke niske.
Konzultirale su savjetnike si bliske
pa ustanovile:
previše rasvjetnih tijela blješti u zraku,
a one vole život u mraku.
Još se potužile zbog jakih neonskih reklama
na ulicama.
I sve im to, kažu, razbija slogu
jer više komunicirati ne mogu.
Kratak izvještaj stiže sa sazvane presice:
iz Grada odlaze Ivanjske krijesnice!
- Sa žaljenjem provodimo u djelo:
cijeli naš narod ide na selo!
I neka nam građani u zlo ne broje:
sa sobom nosimo fenjere svoje. -
Gradska uprava prekasno izda važan dekret,
već su svjetlašca zelena otišla u svijet!"

A kuda, a kamo? - sad se pitaju svi.
Gdje su nestale Krijesnice,
možda znaš ti?




(Zagreb, rujan 2016.)

Riječi koje možda niste znali:

- LED - svijetleća dioda (cijev)
- populacija - pučanstvo
- konzultacija - savjetovanje
- presica (slang - engl. - sleng) u neformalnom stilu govora - konferencija za tisak
- dekret - naredba, odluka

MALI TJEŠITELJ

Ružan dan je mojoj mami
zasjenio lice,
brige, brige, samo brige
otežale joj trepavice.

Dižem ljestve sve do neba
da ti mjesec skinem;
nemoj, mama, biti tužna,
i ja onda brinem.

Izvući ću ti dragulj-zvijezdu
što u vodi blista
da se tvojem licu vrati
ona radost čista.

Donijet ću ti smijeh u čaši
i kolačić mira...,
sve..., još vjetru ću šapnuti
da ti nježno svira.

Ne trebaš mi dati mjesec,
zvijezde što tu stoje,
moj mjesec i moje zvijezde -
ti si, zlato moje!

I ne brini, moj anđele,
kad se mama brine;
tvoj zagrljaj čini, dijete,
da joj tuga mine.




( Zagreb, 15.rujna 2016. )