Nebo je jantarno-plave boje,
samo nada mnom pamučne grudice stoje
oblaka bijelih i za tren ih nema,
rasplinu se u mrlju k'o mliječna krema.
U magli se plave planine gube,
na kraju vidiš tek obrise grube.
Sa stupa svjetiljka sjajem dukata
baca svjetlost na jorgovan boje starog zlata.
Crne se vrhovi borova u daljini,
k'o tornjevi zamka strše u visini
i gledam svod ispresijecan s puno žica
( crnih i praznih, tihih, bez ptica )
- polako mijenja se nad mojom glavom
sad obojen ultramarin plavom.
I svjetlost s lampe više nije ista,
svud raspršila se zrakom boja ametista.
(Zagreb, 25.09.2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar