IDI I ŽIVI

Pita Ema baku tako:
"Zar živjeti nije lako?"
Jer čulo je dijete druge:
"Život dolina je tuge!"

Grli baka Emu snažno.
"Srećo moja, to je važno:
ima suza, neću kriti,
ali zna i krasno biti!

Na životnim stazicama
trnje ide s ružicama,
uz korov, gle - divno cvijeće,
komad tuge s malo sreće.

Punoj zdjeli slatkog ploda
život kap gorčine doda.
I što reći? Kakav da je -
ideš, živiš i nek' traje!

Kao nektar ti ga pij
i kad padaš - ti se smij
jer te život izaziva:
kad brod tone da se pliva!

Pa što, svako padanje
nudi novo dizanje.
Ma, što reći? Kakav da je -
ideš, živiš i - nek' traje!"






(Zagreb, 17.09.2014.)