DJED MRAZ NA ODMORU

Saznala sam što sam htjela znati,
(podatak taj teško će vam dati!),
otkrila (što ljudi rijetko vide)
kamo Djed Mraz na godišnji ide!
Pričao mi znanac moreplovac,
vječni putnik (odnedavno udovac):
- Reći ću ti, kud puklo da puklo!
Rezervirao je brod za Acapulco! - *
(Da tu stanem, rima nije glatka?
Nema veze! Što kaže vijest slatka?)
Poslije ga vidio na plaži,
Rolfa šeta i školjkice traži,
u košulji širokoj, crvenoj,
sobovima bijelim izvezenoj.
I japanke na nogama ima,
crvene, sa sitnim jelenima,
na ležaljci crvenoj se štima *
s otisnutim malim borićima.
Kupaći ogrtač u tom stilu,
Djed se fura na zimsku idilu
i toliko daleko to ide -
u šeširu s pingvinima ga vide!
Samo jednim Djedicu ne gnjavi -
na odmoru hladnim ga ne davi!
Ne spominji niti snijeg ni led,
odmara se čovjek - to je red!
Dosta mu je tog vječitog leda
pa u koktel svoj zbunjeno gleda,
blago tad se konobaru smješka:
- Oprostite, to je neka greška!
Donijeli ste, (hvala), to što volim,
drugi put - bez kocki leda, molim! -



(Zagreb, 29.09.2014.)

* Acapulco - (čitaj: Akapulko) - turistički grad u Meksiku
* štimati se - u dijalektu - ponositi se, dičiti se

LOKVA JE KRIVA

Briga lokvu za kaputić novi,
briga je za cipelice nove,
lukavo na cesti tamo stoji
i zove me - uporno me zove!

Poziva me: - Hajde, skoči,
malo nožice si smoči! -
i još lažljivo mi doda:
- Hajde, obična sam voda!
Malena, kol'ko ti treba!?
Gledaj, zrcalo sam neba! -

Dečki, dečki i curice
obožavaju lokvice.
Vidjeti bih baš voljela
koja njoj bi odoljela!?

Al' tek onda kad ti skočiš,
(prekasno je!) tad uočiš:
lagala je, lukavica -
to je voda blatnjavica!!!
Nebo nek' me sad istrlja -
svuda imam blatnih mrlja!





(Zagreb, 29.09.2014.)

UPALITE SVJETLO, MOLIM

Kako su lijepa svjetla u tami!
Taj mrak kad te obavija i strah kad te mami,
tek nejasni obrisi vladaju tamom,
osjećaš se izgubljenom, napuštenom, samom,
kad sjene su nijeme sve veće i veće,
kad na kraju se sobom vod crnih silueta kreće,
tad' zamišljaš svašta, čega i nema
i slutiš nešto što u mraku se sprema...

Onda napokon svjetlo! Sve nestaje ružno
i više ti nije ni crno ni tužno,
više nema ni onih sumornih misli
ni prstiju tvojih što su u grču se stisli.
Svjetlo se sobom razlijeva blago
i tebi u srcu je toplo i drago.
Začuješ šapat, priča ti mama
i sve je dobro, pobjegla tama.






(Zagreb, kolovoz 2014.)

ŠTO DJED MRAZ RADI KAD NIJE BOŽIĆ

Što Djed Mraz radi kad Božić nije?
Samo se smije
i pivo pije
dok glanca skije,
a vani vije.
Njegov pas Rolf
kaže da često igra golf,
al' maca Kiti
tvrdi da to ne može biti.
Ha, šala je ovo, sasvim jasno!
Djed cijele dane radi do kasno
igračke nove,
bilježi dječje snove,
istražuje želje,
kom' prirediti veselje,
zapisuje tko je dobar, tko loš,
krive adrese baca u koš.
Naručuje nove čizme
zbog uništenih od snježne kataklizme,
od penjanja po krovovima,
pentranja po žlijebovima,
spuštanja niz dimnjake,
virenja kroz prozore.
Daje šivati odijelo
jer se staro s mnogo rupa srelo
dok kroz ognjišta se vuklo
i sa raznim zaprekama tuklo.
Još naručuje kartu novu
jer teško se orijentirati na krovu.
Kad legne umoran od dugog rada
njegova brada
uvijek nastrada
il' kuštrava sijeda glava -
na njima Rolf spava,
a kako Rolf sanja
i sanjajući mačke ganja,
meškolji se, u snu usred trka
zapetlja bradu Djedu do brka.
Makar ima Djed i brojne pomagače
što tvornicom malom vedre i oblače,
u proizvodnji snova na prst prostora,
Djed Mraz nema za naprstak odmora.
Jedno ne znam, a znate li vi:
koristi li Djed Mraz godišnji?






(Zagreb, srpanj 2014.)

SVE BOJE JESENJE VEČERI

Nebo je jantarno-plave boje,
samo nada mnom pamučne grudice stoje
oblaka bijelih i za tren ih nema,
rasplinu se u mrlju k'o mliječna krema.
U magli se plave planine gube,
na kraju vidiš tek obrise grube.
Sa stupa svjetiljka sjajem dukata
baca svjetlost na jorgovan boje starog zlata.
Crne se vrhovi borova u daljini,
k'o tornjevi zamka strše u visini
i gledam svod ispresijecan s puno žica
( crnih i praznih, tihih, bez ptica )
- polako mijenja se nad mojom glavom
sad obojen ultramarin plavom.
I svjetlost s lampe više nije ista,
svud raspršila se zrakom boja ametista.






(Zagreb, 25.09.2014.)

IDI I ŽIVI

Pita Ema baku tako:
"Zar živjeti nije lako?"
Jer čulo je dijete druge:
"Život dolina je tuge!"

Grli baka Emu snažno.
"Srećo moja, to je važno:
ima suza, neću kriti,
ali zna i krasno biti!

Na životnim stazicama
trnje ide s ružicama,
uz korov, gle - divno cvijeće,
komad tuge s malo sreće.

Punoj zdjeli slatkog ploda
život kap gorčine doda.
I što reći? Kakav da je -
ideš, živiš i nek' traje!

Kao nektar ti ga pij
i kad padaš - ti se smij
jer te život izaziva:
kad brod tone da se pliva!

Pa što, svako padanje
nudi novo dizanje.
Ma, što reći? Kakav da je -
ideš, živiš i - nek' traje!"






(Zagreb, 17.09.2014.)

TUŽNO JE BITI MARIONETA

Ne bih htjela bit' na koncu lutka
jer svakog, baš svakog trenutka
netko konac može zategnuti;
moraš dić' se il' moraš legnuti.

Sve po želji neznanca iz kutka.
Što tu možeš? Njegova si lutka.

Tužno biti je marioneta,
priznajem: ta misao me smeta
da sve konce moje drugi drži
i svime upravlja, zar to ne rastuži?






(Zagreb, 24.09.2014.)

JESEN

Njezin kist
u žuto oboji list
i list vjetrom ponesen
otpleše
svoj posljednji ples za jesen
i spusti se do trava
da s njima odspava
žuti san.
Al' mršti se dan
sav snen
jer je sivo obojen.







(Zagreb, 22.09.2014.)