Škola, društvo... davno bilo je sve,
al' sasvim jasno tog' sjećam se:
veliki odmor, vani smo svi,
smijeh, jedan obrok razdijeljen na tri.
Pune su sreće bile nam okice
kada smo čuli: - Kokice! Kokice! -
tog starog prodavača glas
što je u trenu okupio nas.
U drvenoj kutiji oko vrata
nudio je slatkiš boje zlata.
Zanemario ruke si možda i prljave,
a već su ti usne bile mrljave,
sve medom već su bile sljepljene
uz prste jedan uz drugog zalijepljene.
I zlatne su grude medene
časkom sve bile pojedene.
Samo su odrasli užitak kvarili
jer su za higijenu marili.
Jednoga dana - o, tužno za nas! -
samo je nestao čarobni glas.
( Zagreb, 16.07.2014.)
Nema komentara:
Objavi komentar