utorak, 15. travnja 2025.

PERO IZ VREĆE ZA KRUMPIR

- Dosta je da radiš spačke,
kakvi štenci, kakve mačke!
Kod kuće već imaš tri.
Oglašavaj: napušteni - k nama svi! -
- Ali mama, gle te oči, 
zar ti srce ne poskoči? -
- Eh, Sabina, sve je krasno,
al ti mora postat jasno:
cijeli svijet se spasit ne da, 
jednom dovući ćeš medvjeda! -
I uzalud mama priča,  
skupljač šapica i ptića
revno radi na svom planu
(u plan sve te nove njuške stanu).
Ni dva dana da je mir, 
dođe ON u vreći za krumpir. 
Pod krevetom da ga skrije?
Loše! Mama gluha nije, 
a sitan se mijauk javlja
negdje tamo kraj uzglavlja. 
Kompromis su našli, srećom,
i mačić donešen vrećom 
u prijateljski ode dom. 
No ne osta sve na tom. 
Mama mrmlja: sve nahero,
misleć da je mačić Pero,
Pero, Pero - svi ga zvali
(ni gledali niti znali...)
pa na kraju priče ove
Pero se sad Perica zove!




(Zagreb, siječanj, 2025.)


 
 

 

ZVIJEZDE ZA MOJE VOLJENE

Tamnim, praznim noćnim nebom
vješa zvijezde noćna vila,
zlatnim koncem o svod veže, 
blistav prah zasipa krila. 

Veži jednu za mog tatu,
drugu, vilo, malom bratu,
treću zvijezdu mojoj mami
da im budu vodilje u tami. 



(Zagreb, ožujak, 2025.)

 

U ZAGRLJAJU ŠUME

Kraj zaraslog šumskog puta,
pod gustim spletom suhog granja,
grmić sitnih ljubičica
iz zemlje izranja.

Sunce pije vodu s lista,
iz duboke sjene
žuti šafran k njemu stremi
pa iz lukovice krene.

Drijemovac uz šumski potok
izvirio kroz niske trave,
livada, šikara, šuma,
puni su proljetne slave.

Ožujak zanosom novim
proljetnice po tlu niže, 
svo korijenje uspavano
iz dubokog sna podiže. 

Ovdje ljubičastu, tamo bijelu
unosi u bogat šumski vez,
paletu boja i oblika;
savršeni zlatni rez!

Tu sam. Ja sam dio toga!
Nesavršen i slab, 
tonem sav u njedra šume...
Toplo dočeka me grab. 



(Zagreb, veljača,  2025.)