Kraj zaraslog šumskog puta,
pod gustim spletom suhog granja,
grmić sitnih ljubičica
iz zemlje izranja.
Sunce pije vodu s lista,
iz duboke sjene
žuti šafran k njemu stremi
pa iz lukovice krene.
Drijemovac uz šumski potok
izvirio kroz niske trave,
livada, šikara, šuma,
puni su proljetne slave.
Ožujak zanosom novim
proljetnice po tlu niže,
svo korijenje uspavano
iz dubokog sna podiže.
Ovdje ljubičastu, tamo bijelu
unosi u bogat šumski vez,
paletu boja i oblika;
savršeni zlatni rez!
Tu sam. Ja sam dio toga!
Nesavršen i slab,
tonem sav u njedra šume...
Toplo dočeka me grab.
(Zagreb, veljača, 2025.)
Nema komentara:
Objavi komentar