PANDA I MAJMUN S BANANOM

        Obično se s ljubavlju pamti omiljena igračka iz djetinjstva. Često ona plišana koju grliš kad ulaziš u svijet snova i ne zaboravljaš kad ideš u vrtić. Beba jaguar, primjerice, tigrić Leo ili rakun Dragi... 
Bakina kuća pamti dvije van carstva dječjih soba. 
        Prabaki je pradjed jednom poklonio veliku pandu. Bijelo - crnu, plišanu. Prabaka joj je na glavu stavila karirani sivo-bijeli šeširić. Panda je uvijek sjedila u sredini njihovog bračnog kreveta. Kad je umro pradjed, panda se preselila na njegovu stranu kreveta. Prabaka joj je uvijek prije spavanja nježno dodirnula njuškicu. Za laku noć. Kad je prabaka oboljela i teško se kretala, pomogli su joj mijenjati posteljinu. 
- Samo mi pandu vratite na mjesto - nasmijala se nježno, gotovo dječjim osmijehom. 
Došlo je i prabakino vrijeme...
Panda je ostala sama. Gledala je ukućane crnim, sjajnim očima koje kao da su govorile: - Bojim se! - Kad su je djeca podigla s kreveta, samo ih je zagrlila. I znala je da nije izgubila dom.  
         Svega toga sjetila se baka, prabakina kćer, kad je djed uporno skupljao paketiće sa sličicama "Zvjerići" iz Konzuma i popunjavao mali album naljepnicama iz njih. Za kupnju jedne plišane igračke. Zaljubio se u majmunčića s bananom. - Poklonit ćemo ga nekome - objašnjavao je kao da se opravdava. 
- Jesi li ikada imao takvu igračku? - nasmijala se baka. - Paaa..., ne takvu. Imali smo one koje smo sami napravili. Od limenih kutija paste za cipele. Od stare gume ili drva...- 
Kad je donio majmunčića iz dućana, baka je znala da majmunčić neće nikud otići. Stavila ga je na sredinu bračnog kreveta. Dodirnula mu je kažiprstom i palcem oba uha. Bila su to dva najmekanija uha koja je ikad dotaknula (osim uha njezine dječice!). - Jesi li vidjela kako mu oči svijetle u mraku? - primijetio je djed jedne večeri kao da se radi o nečem vrlo značajnom. Baka je onda upitala djeda kako se zove taj čije oči prekrasno svijetle. Djed je odgovorio kao iz topa; - Cheeta. - ( Baka je rekla da drugi odgovor nije ni očekivala od nekog tko je odrastao uz filmove o Tarzanu.) 
           Djed je nastavio lijepiti naljepnice iz Konzuma. Za drugog plišanca. Da ga poklone nekom djetetu. Jer njihova su djeca već prerasla plišance.  
           A možda i nisu?! Kad nisu neki  u sedamdesetoj. 

(Zagreb, srpanj,  2025.)