TISUĆU RAZLOGA

Ima on tisuću razloga da je voli:
u svojoj kosi ona čudesan sjaj nosi,
njene su oči dva badema smeđa,
trepavice kruna svilenih vjeđa.
Al' više od tog sjaja u kosi
on voli što njena prisutnost donosi:
blaga je, topla
i smiješna i draga,
u svoj krhkosti njenoj
krije čudna se snaga.
Kad je dobila nešto
da s njim ne podijeli?
Njegova tuga je njena,
njegov smijeh je veseli.
Zna i bez riječi kad treba bit' bliže,
kad pada uvijek prva ga diže.
Uz nju mu se odjednom obistinjuju sni,
ona njihova Ja pretvara u Mi.
I uvijek ga drži za ruku kad boli.
Zar nema već dovoljno razloga da je voli?
Treba li ljubav objašnjenja?
Ljubav je tu i bez nečijeg htijenja.





(Zagreb, 2016.)