Nije stvar malena
što muči Alena:
jedan grozno kišni dan,
u sobi zaboravljen kišobran,
do kože pokisao
svom čekanju traži smisao.
Gdje mu je bila pamet za dogovor ispod sata
(prolaznik mu se smješka - muka ga hvata).
Da čeka još mrvu? Da ode kući?
Strpljenje se počelo po asfaltu vući...
Da pošalje poruku? (Sasvim pusta je ulica).
Naravno, na nosu zrije bubuljica!
Pravi vulkan usred lica,
kud baš sad, nesretnica!!!
Da je zove? Zašto nije došla?
Javlja se govorna pošta.
Okrene se, mokar do duše, tugo...
I ode. Što bi, djevojko, čekao je dugo!?
(Zagreb, 2017.)
Nema komentara:
Objavi komentar