Dva su si ježića tražila dom
jer im je stari uništio grom.
U vrtu otkrili napuklu buču:
- Tu ćemo si izdubiti kuću! -
Al' je napuklina propuštala kiše
i bundevu nisu htjeli više.
Onda su ispod stare kruške
pronašli bačeni čajnik bez drške:
- To ćemo lijepo uredit' po svom,
može nam biti ugodan dom! -
Al' su kroz otvor im padale kiše,
uz sav trud čajnik ne popraviše.
Ispod klobuka šireg vrganja
našli su mjesto stanovanja.
Al' su i tamo ih oprale kiše
pa klobuk brže napustiše.
I što god nađu - il' kvar il' lom,
Igliću, Piko, gdje vam je dom?!
Puž im donese novost vruću:
za ježeve ljudi postavili kuću,
od gline, novu, bez sumnje vrijednu,
samo je imala manu jednu:
premda je izgledom prava vila, *
tek bi za jednog dostatna bila!
Svak' od njih drugom: - Neka je tebi,
ne brini, naći ću mjesto sebi! -
Sve jedan drugog gurka nježno
i ostaše bez nje, neizbježno.
Na kraju parka, pri drvenoj klupi,
pod grmom vidješe gnijezdo u rupi.
- Meni se čini prometno mjesto,
prolaze ljudi ovuda često! -
- Spavamo danju pa nema veze,
suho je, prozračno, s lišćem breze...-
- Znaš... - Piko će s osmijehom bratu svom
- ... Svud gdje si i ti - meni je dom! -
(Zagreb, veljača 2017.)
* vila - raskošni ljetnikovac odnosno ladanjska kuća za odmor s uređenim okolišem (često parkom)
Nema komentara:
Objavi komentar