JA ŽELIM ŠTO JA ŽELIM

Arian uvijek mora dobiti ono "što on želi". Ili raditi ono "što on želi". Uvijek. Tako on misli. Jer već ima skoro četiri godine.
- Arian, vrijeme je da operemo zubiće i obučemo pidžamu - najavila je mama.
- Ne želim - odgovorio je Arian.
- Zašto? - zanimalo je mamu.
- Zato. -
- "Zato" nije odgovor - rekla je mama.
- Ne želim prati zube jer želim gledati još crtića. Ja želim što ja želim. Želim Spužva Boba. -
- Dobro - rekla je mama. - Dok ti gledaš crtiće ja ću pisati pismo Djedu Mrazu. -
- Zašto sad pišeš pismo Djedu Mrazu? -
- Zato. -
- "Zato" nije odgovor - uzvrati joj Arian.
- I Djed Mraz nešto želi. Želi znati tko ne ide spavati na vrijeme i tko ne pere zube.
- Ne želim da mu pišeš - odreže Arian.
- U redu. Telefonirati ću mu. -
- Ne želim ni to. -
- Ali moram. Takav je dogovor svih roditelja i Djeda Mraza. Dakle, ti se njemu opravdavaj za Božić ako ga uopće budeš vidio. Tko zna hoće li ti htjeti doći?! Gle, nema problema... - I mama krene prema kupaonici.
Arian sklizne s trosjeda.
- Želim s tobom. I želim oprati zube. -

Arian ima djeda koji živi u Rusiji. Pitaju ga:
- Gdje ti je ono djed, Arian? - a mali kao iz topa:
- U Ru...pi. -
- U Rupi?! -
- Da, u Rupi punoj snijega, vidio sam na kompjuteru. -
- To se zove Rusija. -
- Da, Serija. -
- Ru - si - ja. -
- Da, Serija - Rusija. Ja želim što ja želim. A želim da se to zove Serija - Rusija. -
- O ?!!! Ali, već su joj dali ime.. -
- Pa nek' su. Ja želim što ja želim. Znaš, da tamo dođeš moraš puno putovati. Prvo automobilom, a onda raketom. -
- A ne avionom? -
- Daaaaa, avionom kad je dan, a raketom kad je noć. Pa valjda vidiš da su oko rakete uvijek zvijezde. Noć, vidiš?! -

Jednom, baš kad je prestala kiša, Arian je poželio nešto obojiti na terasi. Mama je na stol postavila čašu s vodom i kistovima, vodene bojice i makete dviju kućica napravljene od krutog bijelog papira. Neobojene.
- Arian će ih obojiti sam - rekla je.
Prabaka je sjedila kraj Ariana i znatiželjno gledala kako se on priprema.
- Hajde, Arian, počni bojiti krov. Uzmi crvenu boju. -
Prošla je baka noseći plastičnu košaru s mokrim rubljem. - On će sam vidjeti kojom bojom treba bojiti - namignula je. - Pogledaj krovove susjednih kuća i oboji svoje kako vidiš. -
A mama je dodala:
- On će ih obojiti bojom kojom želi, zar ne, Arian? - Svi su se nasmiješili.
Arian je dugo gledao krov susjedne kuće. Bio je još mokar od kiše. Rekao je:
- Mala, smeđa ptica je na krovu. Možda je od njenog perja krov malo smeđ? Od sunca je malo žut. -
Duga se rastegnula preko naselja i kao da je razlila svoje boje po mokrom crijepu.
- Ja želim što ja želim - rekao je malo zamišljeno Arian. - Želim da je krov kao duga.- I obojio je krov svake kućice u šareno. Male krovove duginih boja. Kako on želi.





( Zagreb, srpanj 2015. )