četvrtak, 23. srpnja 2015.

JA ŽELIM ŠTO JA ŽELIM

Arian uvijek mora dobiti ono "što on želi". Ili raditi ono "što on želi". Uvijek. Tako on misli. Jer već ima skoro četiri godine.
- Arian, vrijeme je da operemo zubiće i obučemo pidžamu - najavila je mama.
- Ne želim - odgovorio je Arian.
- Zašto? - zanimalo je mamu.
- Zato. -
- "Zato" nije odgovor - rekla je mama.
- Ne želim prati zube jer želim gledati još crtića. Ja želim što ja želim. Želim Spužva Boba. -
- Dobro - rekla je mama. - Dok ti gledaš crtiće ja ću pisati pismo Djedu Mrazu. -
- Zašto sad pišeš pismo Djedu Mrazu? -
- Zato. -
- "Zato" nije odgovor - uzvrati joj Arian.
- I Djed Mraz nešto želi. Želi znati tko ne ide spavati na vrijeme i tko ne pere zube.
- Ne želim da mu pišeš - odreže Arian.
- U redu. Telefonirati ću mu. -
- Ne želim ni to. -
- Ali moram. Takav je dogovor svih roditelja i Djeda Mraza. Dakle, ti se njemu opravdavaj za Božić ako ga uopće budeš vidio. Tko zna hoće li ti htjeti doći?! Gle, nema problema... - I mama krene prema kupaonici.
Arian sklizne s trosjeda.
- Želim s tobom. I želim oprati zube. -

Arian ima djeda koji živi u Rusiji. Pitaju ga:
- Gdje ti je ono djed, Arian? - a mali kao iz topa:
- U Ru...pi. -
- U Rupi?! -
- Da, u Rupi punoj snijega, vidio sam na kompjuteru. -
- To se zove Rusija. -
- Da, Serija. -
- Ru - si - ja. -
- Da, Serija - Rusija. Ja želim što ja želim. A želim da se to zove Serija - Rusija. -
- O ?!!! Ali, već su joj dali ime.. -
- Pa nek' su. Ja želim što ja želim. Znaš, da tamo dođeš moraš puno putovati. Prvo automobilom, a onda raketom. -
- A ne avionom? -
- Daaaaa, avionom kad je dan, a raketom kad je noć. Pa valjda vidiš da su oko rakete uvijek zvijezde. Noć, vidiš?! -

Jednom, baš kad je prestala kiša, Arian je poželio nešto obojiti na terasi. Mama je na stol postavila čašu s vodom i kistovima, vodene bojice i makete dviju kućica napravljene od krutog bijelog papira. Neobojene.
- Arian će ih obojiti sam - rekla je.
Prabaka je sjedila kraj Ariana i znatiželjno gledala kako se on priprema.
- Hajde, Arian, počni bojiti krov. Uzmi crvenu boju. -
Prošla je baka noseći plastičnu košaru s mokrim rubljem. - On će sam vidjeti kojom bojom treba bojiti - namignula je. - Pogledaj krovove susjednih kuća i oboji svoje kako vidiš. -
A mama je dodala:
- On će ih obojiti bojom kojom želi, zar ne, Arian? - Svi su se nasmiješili.
Arian je dugo gledao krov susjedne kuće. Bio je još mokar od kiše. Rekao je:
- Mala, smeđa ptica je na krovu. Možda je od njenog perja krov malo smeđ? Od sunca je malo žut. -
Duga se rastegnula preko naselja i kao da je razlila svoje boje po mokrom crijepu.
- Ja želim što ja želim - rekao je malo zamišljeno Arian. - Želim da je krov kao duga.- I obojio je krov svake kućice u šareno. Male krovove duginih boja. Kako on želi.





( Zagreb, srpanj 2015. )

Nema komentara:

Objavi komentar