LJETNE SJENE

Sjetiš li se, prijateljice,

ikada mene

kao ja tebe?

Kad se ljetne sjene

pružaju, igraju,

kao čipka,

kao nekada

naše ruke isprepletene?

(Zagreb, srpanj 2021.)

 

 

PROZOR S VISTERIJOM

Uz prozor bijele prizemnice

visterija - plava kiša,

iza stakla djevojčica

i ružičasti medvjedić od pliša.

 

Cvrči ljeto, idem s posla

svaki dan u iste sate,

isti prozor, ista slika,

iste oči me isprate.

 

Ja njoj osmijeh,ona osmijeh,

s leptirima prše dani...

Zar te, dijete, ti leptiri

ne mame na igru vani?

 

Kaplje jesen, sve bi možda

bilo i zaboravljena priča

da u travi, pod plavom kišom,

ne spazim ružičastog medvjedića.

S drveta bez straha sleti

jedna crvenrepa ptica

i smjesti se na rukohvat

praznih invalidskih kolica.

Neka slutnja se probudi. 

Gdje je danas? Što je bilo?

Zašto medvjedić tu leži?

Što se njima dogodilo? 

(Zagreb, srpanj 2021.)

NAPOKON LJETO

Prošla je škola,

štrebanje..., sve to ...

Napokon moje

najdraže ljeto!

 

Praznici! Odmor

od gutanja znanja:

red dužeg spavanja,

red igri, red putovanja!

 

More, plivanac

i nogača slijed,

a kao kruna sveg -

sladoled!

 

Sunce i društvo:

dar sa svih strana,

što prekratko traje

ljetu je jedina mana.

 

 

(Zagreb, lipanj 2021.)